Sve
je pošlo naopačke
za
tačke predugačke,
da
probamo da vratimo,
makar
naglavačke…
A onda ću i ja da krenem istim putem…..
Prođe leto, lenčarenje i
opuštanje….. uživanje bez trzavica, obaveza i moranja…..
I… nekako spontano, tradicionalno,
ali i opet željeno…. stigoh u Negotin…. na
poslednja tri koncerta “Mokranjčevih
dana”.
Lepotu i radost tokom boravka je teško
opisati… jednostavno….. volim te svečarske dane, iako su najmanje to, ali ….. i mrvice
istih su dovoljni za radost….
Iako to svečarenje sve manje svetli…..
tri poslednja koncerta su svakako
zaslužila osvrt i moje razmišljanje o tome.
Hor dirigenata? Da li ste čuli za tako
nešto? Dođite u Negotin da čujete kako dirigenti pevaju i
diriguju….. Fantazija. Neki dobri, solidni, neki bolji, neki sjajni (mlada Mina
Bošnjak, temperamentna, pouzdana, profesionalna… divna)…. ali svi kompaktni,
radosni i pozitivni…. Mozda bi mogli da zasluže salu za koncert, umesto hola
Doma Kulture…. ali…. to nije moj deo….. Ja sam u tom koncertu uživala, a to je
sasvim dovoljno za osećaj lepote i ispunjenosti. A onda, nakon desetak minuta….
Koncert Tria Vlatka Stefanovskog! Šta
reći, a biti drugačiji…. Utisak… previše emotivan, jer je naboj tokom koncerta
narastao do granica izdržljivog, ali ne i preteranog, ili napadnog, što može
lako da se desi takvom sastavu, ali ne i ovom! Ekipa trojice muzičara…. Vlatko
Stefanovski gitara, Đoko Maksimovski bas gitara i Dino Milosavljević bubnjevi.
SAN. Na čelu sa Vlatkom. Gospodin muzičar, intelektualac, emotivac, poseban
poznavalac muzičkih žanrova, epoha, različitih kultura, kompozitor… i veoma erotičan muzičar u imrpovizacijama na svoj način, sugestivan, ali kulturan i umeren koliko može u tom žanru, a da ne pređe
u “rokanje” i bljutavost. A ume da
zapali publiku. I to BAŠ. Bravo…. Bravo i za bas gitaru i za bubnjeve…. Sjajno,
vredno svakog sledeceg slušanja.
I dođe treći, završni koncert i Carmina
Burana.
Monumentalni sastav koji zahteva ova
kompozicija u kome Bojan Suđić dominira, a to mu i leži, kao dirigentu. Da ima
ispred sebe milion protagonista, da ih sve pokori i usmeri kako on misli da
treba, a za takve megalomanske poduhvate misli dobro, da vlada scenom, a
naročito na kraju, kada se poklanja…. ali…. ume. Ume da napravi atmosferu. I
veoma je precizan i siguran kao dirigent.
A Carmina jeziva za rad. I onda….. Bravo za sve izvođače i soliste (hor i
orekstar RTS… Aleksandra Jovanović, Dragutin Matić, Aleksandar Tolimir) i
dečiji hor iz Negotina. A zapravo je Dragutin Matić dominirao…. pevački,
scenski, sugestivno, izražajno, glasovnomoćno. Bravo Dragutine za ovako tešku
rolu koju smo doživeli kao prirodnu, laganu priču…. (a pevački pakao!) bravo
za tebe Baritone Grande, uvek.
Ah, da pojasnim…. Mogla sam da slušam
još jedan koncert, bila sam tamo…. koncert “Pesmo moja” (veče solo srpske pesme
u izvođenju soprana SSS i mezzosoprana
Ive Mrvoš Anokić (žao mi je što nisam
smogla snage da opet čujem taj divan Ivin glas)…. ali avaj….. kafana je moja
sudbina, a naročito ako moram da biram između ove i ove… tako da…. biće
pošteđeni mojih impresija. Neka se opuste. Ko može. A ko ne… neka vežba…. ako
vredi….
I tako….. put putujem… nazad za Bg…. da
stignem na poseban doživljaj OPERE POD VODOM (kamo sreće da je bio takav
naziv, sve bi bilo lakše)
Ali nije. Ni pod vodom, ni lakše.
O tome…. sutra….. moram da sakupim
energiju za satiranje pre početka sezone…. nekako…. prebrzo je došlo ono loše i
još gore… a nismo ni počeli. Jedino je jedan izanđali autobus GSBa bio nadahnut…. o tom... potom....
Nastavak…. eto me za par sati…..
.
O istoj temi, ali iz drugog ugla:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.