Moć Sudbine, ili Noć operske kolotečine
Gde ja stadoh, ti produži. Dani su sve duži. A
večerašnja operska predstava, doživljaj mi ruži.
Da li da napišem nešto počevši od kraja, ili od
početka, nije bitno. Valjda je proleće u najavi, pa se naši pevači bore sa
alergijama (na uloge), a mi na njih
(pevače). Borba teška i dugotrajna. Pobednika, možda,
neće biti. A u stvari, ili ce oni opstati, ili cemo mi umreti.
Pesnički rečeno,.... KO IZDRŽI, ŽIVOTINJA JE, KOJA PRŽI.
Iako je predstava počela sa, skoro dvadeset
minuta kašnjenja, a to je, ipak, čak i kod nas neuobičajeno, niko se nije
oglasio da to objasni. Orkestraši, (a kroz njih se, ko poznaje operu, ili uopšte
dešavanja u operi prate dešavanja
vezana za predstave) su izlazili, ulazili,
ćaskali, većina je u dokolici UDARALA, ili DUVALA,... mislim na omražene instrumente, .... a to je,
IPAK, nekolicini u publici smetalo, iako
se veći deo publike bavio mobilnim telefonima, i svemu što ide uz to,.. jer ko se, zaboga, danas PRIPREMA za jednu
opersku ( ili bilo koju drugu , pozorišnu) predstavu,... da „udje“ u priču onoga što ga čeka.....
Mislim da pričam
previše......
Dakle, početak je kasnio! Kod mene dovoljno.... da ..... dobijem
adrenalin.....
Moć Sudbine !
Kao pokušaj i reklama, veoma loše predstavljena, bez obzira na sva gostovanja i najave na PINKU i drugim "pink" medijima.
Ali zato plakat za KINESKA GOSTOVANJA, koja su
PROŠLA.... i dalje stoji na ulazu u Operu. Kinezi,.. ja tebi, ( uprava) ti meni (uprava),....
A ovo večeras,... upravu ne zanima, jer nema
interes. SRAMOTA, iako ja prva
kritikujem. SVE. Ali i primećujem,
SVE..... A naročito gramzivost.
Ipak, moramo da shvatimo da je naša Opera jedna
velika klackalica. Ono što u jednoj
predstavi bude dobro, u sledećoj padne. Da li po pitanju pevanja, glume ili nečeg trećeg,... nije važno. Klackamo se. Kockamo se.
Večeras smo se najviše klackali sa
likom Preciozile. U nekom nerazumnom „kostimu“ iz trecerazredne klase
bordela, nisam shvatila kako je moguće da u ISTOJ predstavi postoje različiti
kostimi. Ili to mora da bude ispunjena želja aktera? Na premijeri vidimo
„Jahačicu Apokalipse“ u crvenim pantalonama,
večeras imamo „negližiranu“ i
neprimereno obnaženu sredovečnu pevačicu, koja se par minuta bori sa „bretelama koje su spale“. Imamo mi i boljih
sisa od njenih, i u operi i van nje. Pevanje
nije važno, iako je bilo malo bolje nego na premijeri, ali,.... nije
vredno ni reči više. Pitanje su KOSTIMI? Možda u sledećoj predstavi vidimo neku tigricu,.....
ili zečicu? Eh, onda se pitam, gde sam? Pitam. kostimografa, reditelja, dirigenta, obućara...... Koga VI iskušavate.....????????
O duetu,
sopran - tenor, ili bariton - tenor,..... nekom sledećom prilikom, kada mi bude bolje. Večeras su me, nakon
navedenih impresija, dodatno svojim
NEMOĆIMA ubili. Plazinić - Jovanović..... Gospode, smiluj mi se. Ja sam dobra osoba, samo po nekada krvoločna, ali tek kada budem naterana na to. Večeras, UBIŠE ME ne samo oni, nego i svi ostali, sem Melitonea, tj. Nebojše Babica. Ponoviću. Sramno, ali za njega nema mesta u ovoj operskoj kući. A možda je i bolje. Da ne kvari
usidrene. Pevače, a i publiku.
Markiz..... tako daleko od uloge, po svemu.... jedino
je bilo ubedljivo FALŠ pevanje, ali to nećemo jednom „vukovcu,“ „diplomiranom elektrotehničaru“ i operskom
pevaču da zamerimo. „Tri u jedan“ recept....
kome uspe, svaka čast. Njemu ne, ali,...
zar je to bitno? Hirurg ? Kao mesar u klanici..... grozota..... Gospodo, razni prateći elementi, ali važni kao deo timskog rada.... moraju da prate radnju. Imate li sposobnost da baratate kompjuterom, da pokušate da pronađete nešto iz vaše branše ? Da vidite kako to NEKI TAMO RADE? Ovo je, ipak, OPERA ! Nije Matijević klanica. Malo šlifa, estetskog poznavanja i umetničkog šarma, uz UKUS i ZNANJE, ne bi škodilo. Ili preterujem?
A sada......!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Leonora, Ana Rupčić??????? Mamma Mia!!!!!! Toliko puta
najavljivana, objašnjavana i hvaljena, unapred, lična premijera naše pevačice,
a dobismo... neuravnoteženo, povremeno nemoćno, a često nepotrebno dinamičko
ljuljanje. I pevanje "u zemlju" ili ti dole, lice ka dnu, tj. daskama. PONOVIĆU: Lice i glas nagnuti DOLE !!!!! A u donjoj pevačkoj lagi NIŠTA, u
gornjoj, sem povremenih kričanja, uzimanja dahova "gde god nadješ NEOPHODNO mesto, ti uzmi dah, da ne umreš", apsolutno muzički neopravdano, a
kod nje uobičajeno. Glasovni slalom bez logike!!!! Želi da pokaže piano? Da, ali kada? Kada misli da je to cool! Piano, da, ali ne kao nemoć u forte delovima, preko koga se krije. Smešno. Neuko. Diletantski.
Pa već nam je dosta tenora na tu temu. Toliko
!
Bilo je tu još promašaja, rekoh..... lik Gvardijana, jedno sirovo zapevanje sa UŽASNIM izgovorom. Beše tu i neko biće koje je rikalo iz sve
snage.......
A „plaćeni tapšači“ su HIT, ili HOT. Smešno, uz sav trud, jadno...... i.... na kraju su propali. Ipak je
završetak opere i pojavljivanje aktera pokazalo koliko ko,
kako, zašto ili ne ..... zaslužuje aplauze.
Radujem se sledecoj Moći Sudbine..... možda dobijemo...... nešto drugačije, npr. Leonoru
u helankama...... ili, ko zna..... Videćemo ishod JA TEBI - TI MENI. A oni meni...... paunovo perje...... Očerupaću
ga...... može mi se.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.