03. 10. 2019.

Beogradska opera, Andre Šenije, Dušan Plazinić, Jasmina Trumbetaš Petrović, Dragutin Matić, Višnja Popov, Dubravka Filipović, Vuk Matić, Milan Panić, Nikola Mikić, Svetlana Đokić, Mihajilo Šljivić, Darko Đorđević, Sveto Kastratović, Miroslav Markovski, Đorđe Pavlović, dirigent.












Prepotentni Beograde!

Pokrij se preko glave nekim kožuhom i ĆUTI !
Otvaranje operske sezone u Beogradu, 2. oktobar 2019.
Svečano je bilo, da ne može svečanije.
Crveni tepih, Domaćini Pozorišta i Opere, cveće, koktel, atmosfera, 
TV ekipe,  predstava....
N.O.T.
Ništa od toga, NARAVNO!!!!!
N.O.T.
 Samo SRAMOTA!


A na  par dana pre ovog blama, Novi Sad je otvorio svoju opersku sezonu, blistajući. Pisala sam o tome, Rigoleto u Novom Sadu (za one koji nisu upućeni, a njih je, mislim, zanemarljivo mali broj, no, neka i oni  saznaju). Od divne predstave,  pevača, svih protagonista, orkestra, dirigenta, reditelja, koreografa, kostimografa.... do publike, uglađene, lepe, kvalitetne i mnogobrojne.
A večeras.... situacija sledeca, pre početka predstave, opis vizuelnog.....
U holu, sablasno praznom,  kao da smo u propalom salonu automobila, reklama za NISSAN,  neko cveće u vazama, pomislih, ima li predstave uopšte?  Bojažljivo odoh u salu.... tu i tamo po neko biće. Na drugoj galeriji, đaci iz  neke srednje  skole... deca, ok. Sve u svemu..... sablasno prazno, neprijatno....
Predstava kasni skoro 15 minuta, niko se ne oglašava ni sa DOBRO VEČE, DOBRO DOŠLI, bla, bla..... MUK.
I poče mučenje.
Posle prve pauze.... HOP, gospoJo direktor, za Vašu informaciju, kao domaćici (kuće u kojoj ste Direktor i Pevač),  SVI ĐACI SU OTISLI.
Posle druge pauze, i onaj čemer od publike se rasplinuo, jer su penzioneri, koji dolaze da popune salu i uvek sede u prva tri reda u parteru, odlazili, iako su  došli da utucaju vreme, A NE DA UŽIVAJU, (demagogija upravnika o uživanju penzionera), valjda im je bešika proradila, prevoz čeka, a predstava.... ma ko će to da sluša, ČAK NI ONI, koji vole. Onaj jadni „bife“ u  holu partera, sa plastičnim flašicama vode, konzervama fante i još nečega .... OPERA i PLASTIKA????? GospoJo direktor.... kakva ste vi domaćica? Pa  zvučnici su i dalje prljavi? Ako to niste videli do sada, a toliko puta sam pisala.....vidite već jednom, sramota onolike prašine, pa ne možete da pevate kad ste u takvim uslovima.... ili,  nije do prašine?
Kolege na otvaranju sezone? Samo jedna, jer peva sledeću predstavu. Upravnica? Na otvaranju operske sezone u kući u kojoj je GLAVA iste? Vere se, u međuvremenu, uz neki zid  na Bitef-u..... Avangarda.
A neka reklama, pompa, svečarska atmosfera?   Ahahaahhahahaha, haluciniram.....
Igramo se upravnika, direktora, odbornika, pevača i ložača.
I evo...
Imali smo Otvaranje sezone sa predivnom operom Umberta Giordana, Andrea Chenier, ali ZAŠTO sa tom operom?
Prvo, naslovnu rolu nema ko da peva.
Naslovnu rolu nema ko da peva.
Naslovnu rolu nema ko da peva.
A pevao Plazinić.
Toliko.
I dobio zvižduke.
Malo.
Malo, za ono što nam je bezobrazno uvalio.
Maddalena di Coigny..... Direktor Opere, Jasmina Trumbetaš Petrović.
Sad sam napisala sva imena i prezimena, za početak sezone, i više NE.
Umetnik nema sto imena, kao kod Markesa.
Ovo je od mene samo opaska, da se zna. Nema više, od sada, kao i do sada, za pevačice  sa dva, tri, devet.... nečega.... ništa,  samo inicijali.
Zamislite operske veličine o kojoj pišu samo uz inicijale. Lepota, kad ne znaju da odele privatno od profesije. Privatno od umetnosti. Privatno od seljaštva.
Direktorka nam se, kroz ulogu,  prikazala da je na sceni kao na koncertnom podijumu. Hladna, bezizražajna, kamena. Scena i koncertna bina.... egal... Gluma? Zaboga, šta to beše? Pa ko još gleda izraz lica u operi, hajde.... Što se mene tiče, ovakvi kakvi su sinoć bili, mogli su da se prekriju preko glave i da mumlaju ispod.... isto bi bilo, bar ne bih gledala izbezumljene izraze lica i tela....
Ali... zato  nam je primadona   pokazala  kako se čitaju note.
Relativno tačno, iako malo sluđeno na početku, gde se približavala mestu da bolje čuje šaptača koga sam i ja čula, ali....  možda jednog dana i NAUČI bilo koju ulogu do kraja. Ovu nije.
Nije ni Leonoru, nije ni Tosku, nije NI JEDNU.
Zato je direktor.
Zato je pevala sa Plazinićem, zato su kraj promašili, pa smo, umesto naboja, dobili PRC.
PRC.
Prvo tišitna, djoka maše, daje znake da počnu da pevaju.... ali... ništa od toga. Odjednom, eto ih.... u sred fraze, „uvatiše“ nešto i.... Svemu dođe kraj.  A nisu otpevali najubojitiji deo, kulminaciju pred sam kraj, ali čemu kraj bez prethodne muzičke i dramske najave..... tu je DJOKA doprineo za tri veka unapred.
Orkestar je bio  jedna razularena bezočna muzičarska banda, koja grebe, falschira i maltretira publiku  čak i preko (ne)dopustivih granica frekvencija u ludilu kopanja.
Sram vas bilo, pavloviću. Niste zaslužili veliko slovo, samo veliko SRAMITE SE!!!!! Koncertmajstor, limeni duvači, vođa viola..... nema pomoći za te muzičare i njihove boljke. Jedno nedopustivo nekulturno sviranje.
SRAMITE SE!
Idite u Novi Sad, idite do Kolarčeve Zadužbine, idite u Madlenijanum, idite na FMU.... IDITE BILO GDE! Ali šta vredi da idete, kad ne čujete. Odustajem....
Hor..... jel pevao? Bio neki haos, nisam ukapirala. Samo sam videla na sceni  neke tetke koje leže i pevaju nešto, jedna od njih, u prvom redu, alt, nije ni pevala.... mrzelo je, bolesna, dosada, šta god.... Uvek ona ima problem.... A ja uvek vidim..... Sramota. A prima platu. Sramota. Druge pevaju. Makar minimalno. Zarađuju platu.  Trude se.
I pošto ova divna opera vrvi od različitih uloga..... Višnja Popov kao Bersi? Šta će Višnji ovo? Ovde? Ovako? Posle Eboli, Azucene... lep glas, ali ne za ovu ulogu u ovoj podeli.
Dubravka Filipović kao  La Comtesse di Coigny..... Jedan užasan tremolo glas, glas starice, lik pun grimasa i ponašanja kao da je u pitanju žena pekara kome se prosulo brašno, pa će seljani ostati gladni..... a ne lik sa dvora..... hajde..... režija, umrli ste?
Bilo je i solidnih likova, a bilo je i užasnih.....
Vuk Matić, Milan Panić, Nikola Mikić, posebno Svetlana Đokić kao Madelon... BRAVO....
Mihajlo Šljivić, Darko Đorđević, Sveto Kastratović, Miroslav Markovski..... nova sezona, godine se nižu, falcshevi se množe, glas ponestaje..... DOKLE?
I.....
Ova opera bi, od kada je izvedena premijera kod nas, pa do sada, morala da ima naziv  CARLO  GERARD, Dragutin Matić.
Najduži aplauz, najbolje pevanje, zna se sve. Bili i neki ljudi koji poznaju evropska dešavanja i standarde. Pored mene.  Dragutinu aplauz do kraja.... nekima manje, a propalima..... samo su savili glavu. Eh, ali to ništa ne znači. Objašnjenje nekom drugom prilikom, za sada samo..... ja tebi, ti meni, mi vama, vi  samo meni, svi vama, svi samo meni.
Dobro je biti Direktor, Upravnik i imati Upravni odbor.
Srećan početak sezone, vidimo se, MOŽDA, u novembru. Ako zaslužite da mi oduzmete vreme koje sam odvojila za nešto lepo, a hoćete da mi uvalite ono što vi mislite je lepo, a to je, PRC (poče rika ciketana!)
P.S. Naučite, bar,  siže opere i  šta vaša uloga treba da prikaže.... kad već ne znate da pevate. Malo solfeđa bi bilo sasvim ok, pod uslovom da nije falsch, malo  sricanja  nota..... do... mi... sol... i bili bismo zadovljni. To je nivo u  koji ste  se sunovratili.


Tekst objavljen na portalu P.P.




O istoj temi, ali iz drugog ugla:


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.