02. 12. 2018.

Beogradska Opera, G. Rossini, La Cenerentola, Pepeljuga, Ljubica Vraneš, mecosopran, Nebojša Babić, bariton, Ivanka Raković Krstonošić, Ivana Živadinović, Marko Živković, tenor, Marko Pantelić, bariton, Strahinja Djokić, Ana Zorana Brajović
























01.12.2018.



Oj četvrtino, aj` i osmino, al` šesnaestino oj,
 ne plaši me, jooooj !

Imaš sliku, nemaš ton,
ili
Pantomima na sceni

Da me neko pita šta mi bi da večeras odem na Pepeljugu, nemam odgovor. A da sam se vratila izmrcvarena, ihaaaaaj.
I ko li se samo tako vispreno dosetio da obnovi  Pepeljugu na našoj sceni? Zar nisu ukapirali da mi nemamo pevače za ove uloge? Ili su se zaleteli....
Zato je, posle obnove, večeras, a  četvrti put, Pepeljuga bila najgora.  Kao cela predstava i pojedinačno, sem !!!! postojano sjajnog Nebojše Babića u ulozi Don Magnifica....
Da opet blatim i kudim, negodujem i objašnjavam.... kome? Možda, videću kako mi ide inspiracija....
Ali pre svega bih imala jedno VELIKO i VAŽNO pitanje upućeno svima koji su odgovorni za ovu, (o drugim predstavama i pevačima drugi put) večerašnju ujdurmu i laž! Da li je IKO od onih koji su večeras samo bili dekor na sceni, pogledao partituru, svoj deo, kompletne note ove opere? Zaboga, umišljeni operski pevači.... imate samo jebene šesnaestine kao najužasniji momenat za vaše tromo gibanje po notama...... Pa vi ne možete da izvučete polovine, nemate dah, četvrtine, ako ih je više, panika..... osmine.... samo nekoliko, da vas ne remete u letargiji... a šesnaestine..... uuuuuuuuuuuuuuu..... odmah glisando i vozi.... ne misli..... ne pokušavaj da pevaš, opasno je.
Sa kojim pravom nas, publiku, maltretirate vašom pevačkom nemoći? Da li ste ikada čuli bilo koji snimak ove opere, a da nije iz neke lože gde vas snimaju prijatelji koji vam se posle bese oko vrata sa salvama hvaljenja..... a jedva su čekali da se sve završi? Imate li iole bar minimum kriterijuma, ako ne prema sebi, bar prema kolegama? Zar ne čujete da se ne čujete, sem ako orkestar ne ustupi deo „čembalu“, ili neko od vas ne izađe napred na scenu, na takozvanu rampu? Gledam vas, ali vas ne čujem....
I da krenem.....
Pa da li ove dve pevačke kreature misle da je dovoljno da se krevelje i blesave na sceni i da pobude zadovoljstvo? Da koriste vrisku kao sredstvo „doževljene uloge“, a zapravo ne mogu da otpevaju ništa....
I.R.K je i ono malo užasnog glasa izgubila, Bogu Hvala....
Ivana Živadinović je katapultirana iz hora u horor priču. Kako, zašto, pa Dokle da nam dojučerašnji osrednji horisti pevaju glavne uloge?
Marko Živković je kao na infuziji....stoji, i mrmlja nešto....  a bravuroze... Šta to beše?.... Važno je odmeketati najviši ton. Igramo se opere.
Marko Pantelić.... samo gluma... pevanje.. nisam čula, možda je i pevao.... ili pevušio.... još ovo nije za njega.
Strahinja Djokić.... toblerone i dalje. Ili da se naviknemo, ili da ga ne slušamo.
Ljubica Vraneš.... Jel` bila večeras?
Beše neka polunema služavka koja moli svog očuha da je pusti na bal, ali se sve vreme smeje i izgleda srećno????? Možda nisam razumela ulogu,  jer nisam čula... samo sam gledala.... i tako i shvatila da nešto nije u skladu.... tekst jedno, izraz drugo, a tona nigde. Ili je to pozdrav za J.J.... mislim taj identičan izraz lica tokom cele opere...  taj prepoznatljivi ukočeni osmeh.....
Ja sam jedino čula Nebojšu Babića... kao i uvek. Čovek peva, glumi, izgara na sceni.....
Dva puta sekstet.... e to je bio raj..... mrdaju se, otvaraju usta, orkestar grmi.... večeras ne baš u punoj snazi, iako se Ana trudila....  pantomima na vrhuncu. Bravo.
I zašto pevači sebi dozvoljavaju da se brukaju..... Ja znam, jer je to praksa kod nas, (a da nije, poboljšalo bi se nešto) da će svi prijatelji i kolege međusobno da se nahvale i izobožavaju, (iako se  zavesa na kraju predstave  nije ni smirila, oni su već pobegli glavom bez obzira van dvorane, zgrade, kvarta....) počevši od glave opere.... srećna, smeje se tamo gde nema mesta smehu.... a šta će učiniti da u Sali bude MIR i da se mobilni telefoni ne pale kao svici, i remete one koji su došli da slušaju? Ali... ne poznaju svi sve opere, libreta, godine dešavanja, partiture.... Ne znaju ni za bonton, jer ne reaguju na „smetnje na vezama“.... Ah,  Ne opraštam dotičnoj ništa, predugo i previše je, u poslednje vreme, bilo NIŠTA i SVAŠTA, ne opraštam, ne čekam „neko vreme“, jer na tom mestu mora da bude neko ko ZNA i RADI. Koliko vidim, podrška je  tu. Stara i nova. Pa šta bude, samo da ne bude: mnogo babica, kilava deca.....  Neke stvari se vide nakon par predstava.... čemu odugovlačenje, pod izgovorom da se ne može sve odmah.... Slažem se... ali ja ne vidim, ne sve, nego ništa.....
Večeras su bila neka deca sa „nekim“ osobama koje su ih dovele.... galamili su do nepodnišljivog.... Direktorka se smejala smešnim scenama.... nije čula galamu.... izveštila se, ili je nasledila manir da ništa ne primećuje van svoje lože i pogleda na scenu.... Sem, da po nekada, kada ne stigne da istrči  na pauzu pre nego što se upale svetla ( jer u salu ulazi u mraku... ššššš... da niko ne vidi i ne čuje, kao da ulazi drug Tito), baci pogled po Sali... i nekako uvek ugleda dvoje omraženih koji pišu, gde god da sede. Živeli..... Ja sve vidim....
I da se Pepeljuga kupala u buretu, ali sa čarapama..... Novi trend režije i vizije.... Moraću da probam.... 


O istoj temi, ali iz drugog ugla





Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.