01.12.2018.
Oj četvrtino,
aj` i osmino, al` šesnaestino oj,
ne plaši me, jooooj !
Imaš
sliku, nemaš ton,
ili
Pantomima
na sceni
Da
me neko pita šta mi bi da večeras odem na Pepeljugu, nemam odgovor. A da sam se
vratila izmrcvarena, ihaaaaaj.
I
ko li se samo tako vispreno dosetio da obnovi
Pepeljugu na našoj sceni? Zar nisu ukapirali da mi nemamo pevače za ove
uloge? Ili su se zaleteli....
Zato
je, posle obnove, večeras, a četvrti put,
Pepeljuga bila najgora. Kao cela
predstava i pojedinačno, sem !!!! postojano sjajnog Nebojše Babića u ulozi Don
Magnifica....
Da
opet blatim i kudim, negodujem i objašnjavam.... kome? Možda, videću kako mi
ide inspiracija....
Ali
pre svega bih imala jedno VELIKO i VAŽNO pitanje upućeno svima koji su
odgovorni za ovu, (o drugim predstavama i pevačima drugi put) večerašnju
ujdurmu i laž! Da li je IKO od onih koji su večeras samo bili dekor na sceni,
pogledao partituru, svoj deo, kompletne note ove opere? Zaboga, umišljeni
operski pevači.... imate samo jebene šesnaestine kao najužasniji momenat za
vaše tromo gibanje po notama...... Pa vi ne možete da izvučete polovine, nemate
dah, četvrtine, ako ih je više, panika..... osmine.... samo nekoliko, da vas ne
remete u letargiji... a šesnaestine..... uuuuuuuuuuuuuuu..... odmah glisando i
vozi.... ne misli..... ne pokušavaj da pevaš, opasno je.
Sa
kojim pravom nas, publiku, maltretirate vašom pevačkom nemoći? Da li ste ikada
čuli bilo koji snimak ove opere, a da nije iz neke lože gde vas snimaju
prijatelji koji vam se posle bese oko vrata sa salvama hvaljenja..... a jedva
su čekali da se sve završi? Imate li iole bar minimum kriterijuma, ako ne prema
sebi, bar prema kolegama? Zar ne čujete da se ne čujete, sem ako orkestar ne
ustupi deo „čembalu“, ili neko od vas ne izađe napred na scenu, na takozvanu
rampu? Gledam vas, ali vas ne čujem....
I
da krenem.....
Pa
da li ove dve pevačke kreature misle da je dovoljno da se krevelje i blesave na
sceni i da pobude zadovoljstvo? Da koriste vrisku kao sredstvo „doževljene
uloge“, a zapravo ne mogu da otpevaju ništa....
I.R.K
je i ono malo užasnog glasa izgubila, Bogu Hvala....
Ivana
Živadinović je katapultirana iz hora u horor priču. Kako, zašto, pa Dokle da
nam dojučerašnji osrednji horisti pevaju glavne uloge?
Marko
Živković je kao na infuziji....stoji, i mrmlja nešto.... a bravuroze... Šta to beše?.... Važno je
odmeketati najviši ton. Igramo se opere.
Marko
Pantelić.... samo gluma... pevanje.. nisam čula, možda je i pevao.... ili
pevušio.... još ovo nije za njega.
Strahinja
Djokić.... toblerone i dalje. Ili da se naviknemo, ili da ga ne slušamo.
Ljubica
Vraneš.... Jel` bila večeras?
Beše neka polunema služavka koja moli svog očuha da je pusti na bal, ali se sve vreme smeje i izgleda srećno????? Možda nisam razumela ulogu, jer nisam čula... samo sam gledala.... i tako i shvatila da nešto nije u skladu.... tekst jedno, izraz drugo, a tona nigde. Ili je to pozdrav za J.J.... mislim taj identičan izraz lica tokom cele opere... taj prepoznatljivi ukočeni osmeh.....
Beše neka polunema služavka koja moli svog očuha da je pusti na bal, ali se sve vreme smeje i izgleda srećno????? Možda nisam razumela ulogu, jer nisam čula... samo sam gledala.... i tako i shvatila da nešto nije u skladu.... tekst jedno, izraz drugo, a tona nigde. Ili je to pozdrav za J.J.... mislim taj identičan izraz lica tokom cele opere... taj prepoznatljivi ukočeni osmeh.....
Ja
sam jedino čula Nebojšu Babića... kao i uvek. Čovek peva, glumi, izgara na
sceni.....
Dva
puta sekstet.... e to je bio raj..... mrdaju se, otvaraju usta, orkestar
grmi.... večeras ne baš u punoj snazi, iako se Ana trudila.... pantomima na vrhuncu. Bravo.
I
zašto pevači sebi dozvoljavaju da se brukaju..... Ja znam, jer je to praksa kod
nas, (a da nije, poboljšalo bi se nešto) da će svi prijatelji i kolege
međusobno da se nahvale i izobožavaju, (iako se zavesa na kraju predstave nije ni smirila, oni su već pobegli glavom bez
obzira van dvorane, zgrade, kvarta....) počevši od glave opere.... srećna,
smeje se tamo gde nema mesta smehu.... a šta će učiniti da u Sali bude MIR i da
se mobilni telefoni ne pale kao svici, i remete one koji su došli da slušaju? Ali...
ne poznaju svi sve opere, libreta, godine dešavanja, partiture.... Ne znaju ni
za bonton, jer ne reaguju na „smetnje na vezama“.... Ah, Ne opraštam dotičnoj ništa, predugo i previše
je, u poslednje vreme, bilo NIŠTA i SVAŠTA, ne opraštam, ne čekam „neko vreme“, jer
na tom mestu mora da bude neko ko ZNA i RADI. Koliko vidim, podrška je tu. Stara i nova. Pa šta bude, samo da ne
bude: mnogo babica, kilava deca..... Neke
stvari se vide nakon par predstava.... čemu odugovlačenje, pod izgovorom da se ne
može sve odmah.... Slažem se... ali ja ne vidim, ne sve, nego ništa.....
Večeras
su bila neka deca sa „nekim“ osobama koje su ih dovele.... galamili su do
nepodnišljivog.... Direktorka se smejala smešnim scenama.... nije čula
galamu.... izveštila se, ili je nasledila manir da ništa ne primećuje van svoje
lože i pogleda na scenu.... Sem, da po nekada, kada ne stigne da istrči na pauzu pre nego što se upale svetla ( jer u
salu ulazi u mraku... ššššš... da niko ne vidi i ne čuje, kao da ulazi drug
Tito), baci pogled po Sali... i nekako uvek ugleda dvoje omraženih koji pišu,
gde god da sede. Živeli..... Ja sve vidim....
I
da se Pepeljuga kupala u buretu, ali sa čarapama..... Novi trend režije i
vizije.... Moraću da probam....
O istoj temi, ali iz drugog ugla
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.