22.01.2019.
Ansambl
RENESANS
ili
Uvod
u proslavu 50 godina nesebičnog
darivanja publici
Darivanja
publici, ali i sebi samima. Dovoljno je uočiti, a to je, zapravo ultimatum neumitnog
pogleda na ansambl, i videti da jedan od osnivača Renesansa, (mnogi i ne znaju
da je to ON, a i nije bitno da znaju) Ljubomir Dimitrijević, u svakom tonu, dahu, pokretu i
pogledu, uživa, i sam za sebe, i kao
celina u ovom raspevanom i uvek razigranom ansamblu. Količina ljubavi,
pozitivnosti, radosti i nesebičnog davanja publici, nije merljiva. Samo je za
doživljaj. I to onaj.... poseban.
Ništa
manje, ili sa isto toliko žara uživaju
svi muzičari ovog ansambla. Sastav malo promenjen, ja ih ne pratim baš u svakom
nastupu,.... ali.... postojeći divni, (Ljubomir Dimitrijević, Žorž Grujić, Zoran
Kostadinović, Andrija Sagić.... a novi, bar za mene, oprostite ako grešim,
Katarina Božić, Predrag Đoković, Ana, Tina i Maja Mladenović,... oprostite ako
sam vas svrstala u isto prezime i sebi uštedela pisanje, Aleksandar Jovan
Krstić,(kvalitetni se uvek pronađu i pokažu).
Posebno
mi se večeras dopao vokalni deo.... Katarina Božić i Predrag Đoković..... sopran i kontratenor.....
uklopljeni po jako sličnoj boji, što je retko, uigrani u frazama, disanju,
izrazu..... Odlični.
A
onda.... i gošća večeri.... Osveženje. Novi dah. Nova energija. Sonja Kalajić.... kastanjete. E tu se malo
duže zaustavljam. Večeras smo imali neopisivo dirljivo, ali razdragano i
kultivisano MUZICIRANJE na kastanjetama.... Da... Muziciranje... uz veoma
šarmantan nastup, opušten i prijatan, krajnje profesionalan, pun osmeha i
odmerene igre, prilagođene epohi.... ali fascinantno virtuozan i muzički
dirljiv.... Da, pričam o kastnjetama. Dakle, Bravo za Sonju.... neizmerno
simpatičnu, radosnu, neverovatno posvećenu ansamblu i osluškivanju i
muziciranju sa istim.... a apsolutno muzički uverljiva i raskošno sjajna u
interpretaciji, a naročito dinamici „koncertiranja“ na kastanjetama. Eh..... koliko smo daleko od
ovih i ovakvih detalja..... Sonja.... SJAJNO.
I
tako..... jedno divno, kvalitetno, razdragano veče, kao i uvek od njih.....
Prijalo je... mnogo.... i radujemo se njihovom narednom koncertu u februaru.
Najaviće. Znaće se. Ali, ja bih volela
da, što reče Ljuba na kraju koncerta umesto pozivnice... da dođu svi koji se
vole.... i koji se ne vole, a zavoleće se..... ja bih volela da dodju naši
muzički velikani, iz bilo koje umetničke branše (pevači, instrumentalisti,
baletski igrači, glumci.....) da vide, SAMO DA VIDE A I ČUJU.... kako se uživa
u umetnosti i njenom davanju publici.
Ansambl
„Renesans“ je neverovatna i retka škola uživanja u muzici.
Svako
dobro vam pripada,.... a i nama, ako uživamo sa vama.
Vidimo
se u februaru. Srećno vam proslavljanje retko doživljenih, a tako kvalitetnih
godina na umetničkim scenama. Vi ste
legende koje i dalje pričaju svoje priče, a mi
i dalje uživamo. Hvala što
postojite, o „RENESANSNI UMETNICI“, ili "UMETNICI RENESANSE".
Pročitajte o istom događaju, ali iz drugog ugla:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.