21. 03. 2019.

Bize, Karmen, Carmen, (koncert), Beogradska Opera, Jadranka Jovanović, mezzosopran, Janko Sinadinović, tenor, Vuk Zekić, Marija Jelić, sopran, Ana Zorana Brajović, dirigent... Laura I muzika. Napisala Laura Miletić.



















20.03.2019.
OČAJNA  KARMEN (kao predstava)

Diletantizam u expanziji
Publika u iluziji
Pevači  u konfuziji
A ja u stotoj dimenziji

I tako.....
Sve već odavno poznato. Ipak, uvek se iznova čudim nekim stvarima koje se ponavljaju,  na njih NIKO ne reaguje, a loše su, zapravo ZLO. Ili, najbolje opisano..... BEZOBRAZLUK.
Večeras je skoro svako pevao onako, proizvoljno.
J.  J., ili Karmen, peva kako joj se ćefne. I svi je čekaju. Već viđeno. Kad će da udahne, ili ispusti po neki krik, čekamo.... Pauze su napisane, ali ih ona ne poštuje. A i što bi, kad ne poštuje ni napisane note, ni ritam. I ne samo ona, već i drugi.
Haj, hoj družina amatera, pevucka, igrucka, mrmucka..... šta ih briga, ionako pubilka aplaudira. A deo (skoro trećina) su bili neki neandertalci, koji su dovedeni, a ne znaju ni gde ni zašto, pa su od početka do kraja sve vreme  pisali poruke, šaputali, igrali igrice... naravno na mobilnom telefonu. I ništa. Niko ne reaguje, a svetle kao maloumni, dok je na sceni drama. Kakva drama? Preteška. Ali ne po libretu, već zbog pevača.
Bore se za vazduh, bore se za note, bore se da izgovore nešto, borba teška i neuspešna.

J. J. (Karmen), rekoh, peva kako joj se ćefne, Janko Sinadinović (Don Hose) koliko može, a ne može, Vuk Zekić (Eskamiljo) koliko zna, a ne zna, a Marija Jelić (Mikaela) koliko su joj pokazali, a nisu.
 I šta sad? Jedna iznemogla predstava, sa neverovatno neumesnom glumom glavnih protagonista.
Karmen diže noge. Karmen diže haljinu, Karmen se valja po sceni..... Ok. Ali ne u ovoj postavi, ne Karmen pred penzijom, ne Karmen koja je shodno godinama degutantna, jer joj „ne stoji“ da bude Karmen, Karmen cepa košulju Don Hoseu,  ali nikako  ne Janku, jer onako razdrljen, i „napaljen“ bio je najsličniji unezverenom pacijetnu na gerijatriji, koji je  spreman za EKG,.... a pevanje na nuli, sem povremenog dranja iz petnih žila, valjda misli da se tako peva. Eskamiljo, sem arije Toreadora koja je bila mlaka, ostalo je bilo još gore. Ređanje nota,pogrešno upadanje u duetu,  dinamika, šta je to, gluma, ah pa ko će još i to.... I ? Čemu sve to? Ljudi (vrsni poznavaoci opere) su na pauzi oplakivali Janka, čudili se  raskalašnoj Karmen koja neumoljivo diže noge gde god stigne, a vrhunac je bio njen veoma diskutabilan pokušaj da nogom opkorači i preskoči horskog mučenika koji nije znao da li će ona uspeti, jer u protivnom bi ga tresnula po glavi. Ali, pokazati formu  dizanja nogu u tim godinama.... Vežbajte, bićete kao J. J. ali ne zaboravite, ova akorbatika je bila  veoma mizerna. Gluma  kod svih još mizernija, a pevanje... jel' su pevali?
Sve u svemu, tuga.
Sve u svemu, sramota.
Sve u svemu, bezobrazluk.
A mladi?
Mladi da, ali ne ovakvi diletanti.
Jedini solidni likovi su bile Nevena Matić (Fraskita), Željka Zdjelar (Mercedes) i Dankairo (Pavle Žarkov).
I na kraju, nekoliko pitanja....
Ko je dopustio i doveo Mariju Jelić , polaznicu operskog studija, da peva ovako zahtevnu ulogu, a da nema ni malo škole za to? Tehnika na nivou početne srednje škole, daha nigde, fraze nezavršene, INTONACIJA?  Mislim da ima mnogo boljih u O. S. od nje, ali su u zapećku. Voditelj studija... zatajio, pustio lošeg polupevača. I čemu taj studio uopšte, kad uglavnom  pevaju samo određeni i uvek isti... i uvek loši? Tu i tamo se neko drugi pojavi u najmanjim ulogama.... a neki, kao večeras, dobijaju solidne uloge, a nisu sposobni da ih otpevaju ni u sobi, a ne na sceni.
Neko je spominjao audicije za uloge? Polagali svi? Ili neki da, neki ne.... Naša posla. Žalićemo mi za pokojnikom....
I da li ću dobiti odgovor na ova pitanja? Ne.
Kao što rekoh na početku.... večeras je Karmen bila u znaku diletantizma.
To bi bilo isto, kao kada bi neko svirao Čajkovski koncert za klavir ili violinu, ali na „svoj neuk, prljav i amaterski način“, preskako delove, grešio, a orkestar lovio imbecilne misli i vizije nazovi umetnika. Ili kada bi neko čitao poznate stihove, ali preskakao reči, rečenice, sricao bez dikcije, dodavao i oduzimao, ma onako, kako mu se sviđa???? Večerašnji pevači su izostavljali note, ritam je bio proizvoljan, o francuskom jeziku i da ne pričam. Dakle, nije se ispoštovao MINIMUM. BEZOBRAZLUK.

Sledeći je Nabuko. Radujem se, ja volim operu. 




O istoj predstavi, ali iz drugog ugla:



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.