30. 04. 2017.

Ah, Qual Orror !!!!! PROLOG I PRILOG ZA VD DIREKTORA OPERE JANKA SINADINOVIĆA, Đuzepe Verdi, Trubadur, Narodno pozorište, Beogradska Opera, Lana Kos, Dušan Plazinić , Dragutin Matić, Jelena Vlahović, Dragoljub Bajić























Ah,  Qual Orror   !!!!!

PROLOG ZA VD DIREKTORA OPERE 
JANKA SINADINOVIĆA

                              Možete Gospodine VD da mi pretite (sve se jako brzo sazna, mi živimo u prćiji), da pišete tomove  napada na mene...... svima, svakome, da se žalite, ..... Slobodno..... Samo napred, možda želite da mi isperete mozak,.... ne znam, .....bavite se sporednim stvarima, kao do sada..... umesto da se osvrnete na OVO !!!!!!! Jer nisam, u ovakvom mišljenju, jedina .... naprotiv.... ali VI to NEĆETE da  znate, jer ste večeras, a to Vam je uobičajeni  manir,  posle prvog čina Trubadura, a na Vašu sreću, otišli sa predstave,... ja sam ostala, da mogu da pišem ono što se Vama ne sviđa. Možete, možda, od svega navedenog po nešto, minorno, ALI NE MOŽETE DA MI OSPORITE  i ZABRANITE DA IMAM SVOJE   MISLJENJE!
Ovaj večerašnji užas koji ste nam priredili nema ocenu. Samo : SRAM VAS BILO. I one koji su sklopili ovakav „performans“. Sram Vas bilo zbog gošće. Zbog publike. Zbog poznavalaca, a još više LJUBITELJA opere. Ali, Vas baš briga. Idemo dalje, u MAJ. Ali bez mene. No, ovo nije kraj, što ste očekivali. Ovo je PROLOG.
Sada sledi PRILOG !
Tek krećem da podelim UTISKE sa večerašnje predstave.
I čin i sve nadalje do kraja
Dragoljub Bajic kao Ferando,  za mene... amater. Aria bez staccata, dakle, dalje nemam komentara. Kada  Baja nauči staccato  i ispoštuje napisano, pisaću. Nije lako preskočiti sve stepenice i postati prvak. Zato imamo to-nešto-ne znam šta. Pride i falš. U retko srećnim trenucima slušamo Ivana Tomaševa. Feranda!  Pevača. Umetnika.
Dragutin Matic kao Grof  Luna, večeras me izneverio u većem delu. Iako je bio pevački  sve bolji tokom predstave, ne bi smeo sebi da dozvoli da  mu se dešavaju intonativni problemi. Nema razloga. Gluma  je bila odlična, a kada je dostigao punu formu, sve je bilo kako je  i uvek, ali publika ne želi „voz“ iz seždesetih, da se polako ubrzava, t.j., dolazi u formu, već od početka doživljaj.
Dušan Plazinić kao Manriko je bio  uobičejno postojan u svojoj pevačkoj nemoći. Tu i tamo je pokazao da možda i može nešto da otpeva kao svaki tenor, ali,... to su, ipak, bile samo naznake. Trudio se, angažovao,... ali,.... Sorry.
Jelena Vlahović kao Acučena....... Prvo sam pomislila kako neću ništa da napišem, jer poštujem njen umetnički rad sve dok se nije povukla sa scene. Ali....... Ako je Gospođa dozvolila sebi da se pojavi OPET na sceni, u ovako užasnom stanju, ja nemam milosti. Da je uvidela da NE TREBA da se dovede u ovu situaciju, ok. Pošto nije..... Paljba ! Ovo je večeras bilo sve, sem pevanja. Analiza? Ako imate živaca, čitajte, potrajaće. Glas, nekada ogroman i moćan, večeras starački poljuljan. Krkljanje, neartikulisane fraze, pokušajem  velikog znanja i nekadašnje moći  da pokrije svoju nemoć, ne da nije uspela, već je razjarila publiku. Zašto moramo da slušamo ješ jednu Tatjanu Mitić? Zašto  Gospođa sebi dozvoljava da  joj se ljudi smeju? Ili da budu tužni? Zašto nije ostala DAMA, VELIKI MEZZOSOPRAN? Zašto smo morali da slušamo „visine“ kojih nema, a altovski registar neartikulisan? Ovo nije mesto za urlikanja.... ovo je opera! Surovo, ali tako. Nemam milosti, jer sam izmaltretirana. Pored mene je sedela Gospodja Jelica, Dama koja se seća mnogih veličina poput Ljiljane Molnar Talajić, Ruže Pospiš Baldani, Milke Stojanović..... Dama koja je poznavala Mstislava Rostropoviča i neke  druge poznate umetnike i  pita se..... gde je došla večeras? Gospođa  se ne bavi muzikom, ali SAVRŠENO poznaje operu i sve  ČUJE. Isto što i ja, isto što i većina..... Gospodo „beli međedi“.... razni komentari se čuju na pauzama. Ali  Vi ste GLUVI. A radite u Operi !!!!!
E sada , ipak,   malo i da se razvedrimo. Ali malo.
Lana Kos, gošca, kao Leonora,..... veoma pristojna. Samo to. Bez lažnih dodvoravanja. Lana ima sasvim prosečnu evropsku tehniku, odličnu glumu, sve je kako treba, ali......"ukus", tokom predstave je,  kao ukus iz „plastenika“. Nema duše. Nema. Nema. Nema harizme.  Nema ni piano. Nema vajanja i dinamike. Jednolično, a odlično pevanje. Moram da kažem!  Sanja Kerkez ima sto puta lepši piano. IMA GA ! A ima i dušu !
I tako..... dođosmo do kraja ove mučne predstave. Jedina svetla tačka je bila predposlednja slika, duet Grofa Lune i Leonore. Tu su se sasvim razigrali, uneli do kraja, raspevali i Dragutin, maximalno, i Lana, koliko je "povukao" Dragutin.... ali TEK TU. Pred kraj. A ja sam tada već bila izluđena i izmorena, izmrcvarena i ljuta.
Orkestar i Maestro Savić???? Tempa  u histeričnim nelogičnim promenama u toku arija i dueta....jer , zaboga, jedan mora da peva brže, jer nema dah, a drugi sporije, jer mu se tako čefnulo.....dilentatizam na vrhuncu.....
Publika je MLAKO aplaudirala svima..... manje više slično. Zar nije to neki, makar kakav, pokazatelj. Gospodo.... divnom Nebojsi Babiću, koji ima  "drugorazrednu" ulogu u Moci Sudbine, publika je na sve tri predstave  dodelila ovacije, na otvorenoj sceni i na kraju predstave. Znači li vam to nešto? Meni mnogo......

Zapitajte se koga nam dovodite i koje kombinacije pravite za operske predstave. U maju nas ceka  GOŠĆA ANASTASIJA HOLC ?????? Folirantkinja zvana Sanja Petrović? Pa dokle ide vaš bezobrazluk BRE ??????




O istoj temi, ali iz malo drugačijeg ugla:




.

27. 04. 2017.

Lasciate mi cantare, tutti gli altri possono andare Ili, Za malo, ali nam se nije do kraja dalo! Đuzepe Verdi, Aida, Beogradska opera, Narodno pozorište, Dario Di Vijetri, Nenad Jakovljević, Nataša Jović Trivić, Jasmina Trumbetaš Petrović, Ivan Tomašev, Aleksandar Stamatović, Slobodan Živković, Ivanka Raković Krstonošić.

                    



Lasciate mi cantare,  tutti  gli altri possono andare
Ili,
Za malo, ali nam se nije do kraja dalo!

I baš kada pomislim kako će predstava da bude više nego odlična, jer ima  sve uslove za to ..... KVRC. I to zahvaljujući Upravniku  Narodnog Pozorišta, maestru Dejanu Saviću. Da li je bio uobičajeno umoran, ili više nema želje da se angažuje,... nije bitno, upropastio je predstavu koja bi bila solidna,..... da se malo više angažovao i bar ponekada oslušnuo i pogledao soliste. Ili odreagovao na UŽASAN MUŠKI HOR (bahati, nezainteresovani, neprecizni, falš,a  šef hora, Đorđe Stanković prima platu, samo ne znam za koji posao???? ). Možda bi  i bilo nešto da je Maestro hteo. Ali .....NIJE !  Ovo što smo dobili,..... celina je bila BARA, mlaka, bez energije, bez sjaja u Triumfalnoj Sceni,.... bez ratničkih pokliča, bez ikakve dinamike,..... dakle, PROMAŠAJ što se dirigenta i celokupnog utiska operske predstave tiče.
E sada da pojasnim naslovnu sliku. Za one koji misle i pišu da nisam merodavna. Svirala, sa uglednim pevačima, u ovoj istoj Operi, datum stoji. Imena.... samo jedno, dovoljno MILKA STOJANOVIĆ, u zenitu slave. Dovoljno za pametne. Ostali koji se trse i bune,  nisu se  tada ni rodili, a ni danas ne  znaju ni note, ....ni libreto, .... ni zamisao dirigenta, scenografa, koreografa, kostimografa.....solista,  .... ni išta od režije ili rediteljstva ! 
Ali, idemo dalje...... večerašnja
 Aida
 Jasmina Trumbetaš Petrović
 Više nego odlična. U svemu. Izuzetna. Divno prikazana rola, dinamika, fraze, gluma, kompletan doživljaj. Veoma mi je prijala, iako je u ariji Ritorna Vincitor  imala jedan baš „opaki“ kiks. Moram to da napišem, zbog zluradih „veličina,“ koje mi svojim  sitničavim i nepotkrpljenim opaskama  zagađuju okruženje...... Dakle, ta nesmotrenost   nikako nije umanjila celokupan utisak njene, izuzetno ostvarene, uloge večeras.
Radames
Dario di Vietri
Božanstveni glas, lirski tenor, ITALIANO.  Sa,  sasvim „običnom, svuda normalno naučenom i upražnjavanom tehnikom“,...... kod nas ČUDO NEVIĐENO!  U gornjoj lagi povremeno glas sličan davnom,  mladom Pavarotiju. Smelo sa moje strane? Ne. Samo prepoznato, kroz iskustvo i  poznavanje opere. Dario,..... glas uglavnom iznivelisan, iznijansiran, glumački  veoma solidan (verujem da je bio sputan veličinom scene kao i scenografijom, ali se snašao). Donje i srednje lage ok. Iako u nekom srednjem registru ima  "dečiju boju i pevanje"...... Ali.....prelazi na visine, u legatu, HA, ...... rebus-šta je to? Pitajte naše tenore, ako smete. Ja smem.  Ali neću.  Jer je jasno !  A Vietri.....ima i ogroman   VOLUMEN!    Bravo za gosta. Isprao mi je dušu. Razvedrio, ulio nadu. Oplemenio, podsetio na neke divne trenutke slušanja opere u Italiji. Moraću da to hitno obnovim, da mogu još žešće da se ovde „exponiram“. Jer naši PEVAČI ništa ne slušaju. Opčinjeni su sobom. Neka. Ja njima svakako nisam.
Amneris
Nataša Jović-Trivić (opet  ista priča o imenima, prezimenima, crtama, zagradama......)
Jako solidna, zapravo, skoro odlična. Lep glas, divan dah, uloga dobrim delom pokazana kako treba. Ali, kako je  predstava tekla, sve se smanjivalo, posustajalo, visine su postajale teret, da bi u najvažnijem delu uloge, kada osuđuju Radamesa,... kada je naboj na vrhuncu,  dakle u najbitnijim momentima, glasovno,....  posustala. Šteta, ali..... Možda je momenat da razmisli ...... Prepuštam joj  o čemu. Zamalo da bude  divno.
Ramfis
Ivan Tomašev
Miluje nas bojom glasa, rafiniranim prikazom uloge. IVAN je IVAN! Postojan, odličan, pravi BAS. Pravi  GLAS. Pravi UMETNIK!!!!!

A sada ..... „boranija“ bez belog luka !
Amonasro
Aleksandar Stamatović
Šta reći, sem da Dunav nije daleko.  Gospodin pevač, bariton možda, počne  ulogu na veoma dobar način, ali, pošto je početak lagan, zavara publiku. Avaj, ima i onih koji nešto prepoznaju,.... da ne pričam o publici.... koja nije  merodavna, ali  pokazuje znake da može da postane ..... Nastavak..... sve gori i gori..... Čovek , umesto da peva, a ne može, pokušava da zavara glumatanjem .... jecanjem, grcanjem i plakanjem.....
Ali to ne može da prođe kod mene. Dakle, više je „pričao“ nego što je pevao. Savet...... prebaciti se na GLUMU. Ako uopšte ima nade, jer je i ta strana veoma loša.
 LINČUJTE ME !!!! Gospodo Upravnici...VD, VDD, VGHRTSRI, HSMTP.........i ostali umisljenici.......ili se zalite emisiji "Od glave do pete"  ....
Kralj
Nenad Jakovljević ?????? Šta to beše ?????
 NIŠTA !!!!!....
...džiu-džicu,.. taj jezik niko ne razume, a da ne pričam o pevanju, koga nema. Protežiran, često, a veoma loš. Tačka.
Glasnik
Slobodan Živković
Napreduje, iako po malo histeričan, svakako je bolji od  onog prethodnog,  užasnog. Neću imenovati, ko se seti..... dobija nagradu.
I za kraj.......sa slašću, zlurada Laura
Sveštenica
Ivanka Raković Krstonošić
Uloga mala, ali zanimljiva...... E sad.... Gospođa Ivanka treba da je nauči. Da ne peva pogrešne intervale : Es (polovina sa tačkom) -fes-de (osmine)..... tu je  KRŠ..... peva FALŠ svaki  put, jer ne peva de, nego DES,ali je to NJOJ  „slično“...... NE MOŽE !!!!! Bar ne kod mene  !!!!!!
I tako....... GORE, DOLE, razapnite me, o MOĆNICI OPERSKE KUĆE!
Ko je dobar....ko je  kakav.... šta o nama misle gosti?????
Ali Vam je GOSĆA otišla sa predstave, ili ste je VI odstranili..... REBUS !!!!!!

Laku Noć ! 



Na istu temu, ali iz malo drugačijeg ugla:


25. 04. 2017.

Licemeri,.. lažni umetnici,... snobovi,....



















Pogled u samog sebe........


Pogledajte, dragi moji umišljeni umetnici, sami sebe.....
Ko je gde..... ko se kome raduje.... ili..... ko koga  sačekuje.......
Vidi se,.... sve se vidi,..... i ja to sve dobro znam, ....ali,.....
Mene zanima...... šta je VAMA prioritet?    VI..... sami sebi?, ...... hvalospevi koje dobijate od „pet miliona prijatelja“?,.... dodvoravanja i ulizivanja istih? ...... il,.....  broj lajkova na FB.... (to je, većini, postao primarni život)....., istomišljenje nekih nebitnih ljudi? ......  Ko je gori od vas? ...... Ko je bolji od vas?, .... Ko je lepši od vass? .... Ko je angaažovaniji od vas? ..... i tako u nedogled......
Sindrom  ...... i naših i onih drugih......
Ali..... ONI DRUGI ..... AH, DA......TI DRUGI...... rak rana...... imaju bazično odličan  nivo i kvalitet, pa se utrkuju za sledeće nivoe, .... Naši se utrkuju ko će kome da smesti,... ili ko će koga da ogovara, očekujući hvalospeve istomišljenika,... životarenje u opsesivnim praćenjima., ..... ogovaranje, ...... utrkivanje u minornim i nebitnim stvarima.......
A SUŠTINA ??????
NEMA JE !!!!!!!
Bar ne u ovoj priči.......
A JA  BAŠ NISAM U TOJ PRIČI !!!!!!!!!!!!!!
Pišem  o onom šo čujem. I IMAM MUDA !!!!
Tako se kaže?????  Da!
Moja muda MISLE,..... onda  to neko (JA !!!! ) pretoči u reči i  PIŠE, ....... moja muda IMAJU SVOJ NIVO...... u sredini one stvari..... I uvek će tu biti..... dok ih smrt ne rastavi ........
Nemojte da me MOLITE ili OBAZRIVO OBAVEŠTAVATE da je ovaj ovakav, onaj onakav, izgovor.... bolest,  premor,  loše probe......NE !!!!!!!!!
To mene, kao publiku, NE INTERESUJE !!!!!!!
Ja samo mogu da čujem ono što  mi se servira, i....... da napravim poređenje sa onim što sam već čula...... Ako ima pomaka, BRAVO..... Ako ne...... nema bravo !
I zapitajte se, i to dobro...... hitno.... i veoma radoznalo..... Zašto?????????
Samo JEDNI, manje značajni, a isti, su u tom višeslojnom nebuloznom okruženju..... glasni, navalentni, dosadni, opterećeni, uskračeni, umišljeni .....
Ostatak ima svoj kvalitet i ne pada im na pamet da se blamiraju...... čekaju svoj momenat,.. a on uvek neumitno dolazi..... potvrđuju svoj kvalitet, uspeh.....
Bravo za prave umetnike.....
Bravo i za ove  u pokušaju......
A najviše BRAVO za MENE....... što vas sve trpim......

Eh dokle......???????


23. 04. 2017.

Mrtva trka, Đuzepe Verdi, Travijata, Maria Cvetkova Madžarova, Dejan Maksimović, Ljubodrag Begović, Tamara Nikezić, Najden Todorov,...






















Mrtva trka,
ko je veći diletant,
ili dokle će da nam prodaju pakete iz Kine, Bugarske, Australije, ....????


Još se nisam oporavila od ataka i bataka takozvanog soprana Ekaterine Klementijeve, kad me snađe skoro ista  priča.
Travijata, .. večeras, .. smaračina u tri čina.
I čin..... Uvertira mlaka, najavljeni gost dirigent veseo.... ima vremena da se pokaže, bar kod mnogih. Kod mene je situacija  sasvim jasna... posle nekoliko taktova, znam šta me čeka.... uvek, pa i večeras. Elem, nakon čuvene „Vinske pesme“ koja je bila veoma bleda,  dolazi zahtevna sopranska arija „Follie, follie“..... Koliko je zahtevna za soprana, toliko je  bila  zahtevna i za večerašnje slušaoce. Zašto? Jer smo  dobili  „kopiju“ nesrećne ruskinje...... na istim mestima, ...  isti bezobrazluk. Jedina razlika je u boji glasa..... Ekaterina je imala divnu boju glasa, Maria Cvetkova, gošća iz Bugarske (na yutube ćete je uzalud traziti, kao i Katerinu, Anastasiju... i još mnoge nama podmetnute..... ali je to manir uprave, da nam dovodi anonimuse koji postoje ko zna gde i pod kakvim imenima i objašnjenjima, ali to je posebna tema), dakle Maria ima jedan odvratno limeni, direktan, povemeno prodoran, povremeno falš glas. Violeta Valeri je kurtizana, a ne alkoholičarka. Malo, malo, pa se gošća hvata za flašu. Eh, šta reći.. O pevanju..... kao da smo na skijanju.  Malo gore, malo dole, krene forte, padne u piano, krene piano, vrisne forte..... malo peva, a malo priča, kao glumi,.... bez logike, muzičkog opravdanja, baš kako joj se ćefne. A meni se ćefnulo da to i prokomentarišem.  
II čin.... I deo.... “Orlovača.“ Beskrajno spora tempa, totalno mrtvilo u svakom smislu, Violeta Valeri previše glumi i tako pokušava da prikrije svoj dilentatizam. Siroti otac Žermon (Ljubodrag Begović) u sivom odelu i isto tako sivog pevanja, je bio prilično neubedljiv, dosadan, kao đak koji je sve naučio i deklamuje od početka do kraja. Obzirom da  nismo imali debi nekog početnika, već čoveka u godinama, nameće mi se pitanje: Da li je dovoljno pevati u operi trideset godina male uloge, i iz takvih (glasnik u Aidi, Spoleta u Toski, Šonar u Boemima....)  HOP, uskočiti u jednu od kompleksnijih baritonskih rola?  Mislim da je ovaj debi bio totalni promašaj. MISLIM.... MOJE MIŠLJENJE..... Da pojasnim. A da li se dirigent Najden Todorov uspavao, ili  je i njega atmosfera sa scene ophrvala, tek, bilo je DOSADNO DO BOLA.
II deo..... Odjednom, ničim izazvani..... Buđenjeeeee..... Pojavi se neka energija, napuni se  scena, Najden se opasuljio, limeni duvači udariše kao vatrogasci, uleteše malobrojni baletski igrači, nastupi drama, haos. U svakom slučaju bolje nego na početku ovog čina.
III  čin... Ipak pogreb. Tako kaze libreto. To smo i dobili. Dokusurio nas je doktor Grenvil. Kao i uvek. On zakrklja, Violeta izdahnu, Anina šmrcnu, Žorž se pokaja, Alfred pade u očaj.
A  padoh i  ja. Opet.
Ali...... to ne beše kraj. Počeše aplauzi, zvizduci, ovacije...... Da pojasnim, nije to bilo zbog kvaliteta, neeeeee...... inicijatori su bila DECA dovedena iz Kragujevca, sve vreme predstave nesnosna, neumesna, glasna,... ali nisu kriva. Kriva je Olivera, kvočka koja ih je dovela i koja je sve vreme dremala u jednoj loži, a decu smo smirivali mi, (publika), razvodnice i obezbeđenje. Mala digresija, neophodna...... Molim upravu da dekretom reši da ovakva, ili neka druga deca (osnovna škola) ne mogu da sede  u parteru, ili na I i II galeriji i prave haos, jer im NIKO nije objasnio gde dolaze, šta slušaju i kako da se ponašaju, dok oni koji vole operu ne mogu da je slušaju. TREĆA galerija je sasvim pristojna za sve na ovu temu spomenute. Zbog  njih je nekoliko stranaca, Japanaca, potom nekoliko stranaca Nemaca i nekoliko stranaca Engleza napustilo predstaavu, vidno ljuti. Pišem, tek da  se i taj podatak sazna. E sad, da li su otišli samo zbog toga, neka ostane pitanje.......
Ja  nastavljam.......
Flora Bervoa, Tamara Nikezic...... Lepa, graciozna, sve sigurnija i bolja u svojim nastupima. Iako se povremeno oseti lagana nervoza i nestrpljenje u pulsaciji, svakako se čuje veliki pomak. Tamara samo napred, uvek se čuje kada neko radi na sebi.
I za kraj...... po meni, zapravo, večerašnja Travijata je bila u znaku Dejana Maksimovića. Siguran, poletan, energičan, odličan. U svakom pogledu. Bilo je veliko zadovoljstvo slušati  ga večeras u ulozi koju je doneo  do svog maximuma. Lepe fraze, odličan dah, nijanse od vedrog, preko besnog, do očajnog lika. Bravo Dejane, Bravo !

I eto, prođe još jedna predstava sa usponima i padovima, ali..... čekamo sledeće..... nadamo se bolje. Sa boljim, zapravo pravim  gostima. Možda nam se posreći. Ja verujem u to. A vi? 



O potpuno  istoj temi,
ali iz malo drugačijeg ugla:





.

13. 04. 2017.

Đuzepe Verdi, Moć Sudbine, Beogradska Opera, Narodno Pozorište, Ana Rupčić, Strahinja Đokić, Dragutin Matić, Dejan Maksimović, Ljubica Vraneš, Nebojša Babić, Dragoljub Bajić, Nevena Matić, Mihailo Šljivić, Slobodan Živković, Predrag Gligorić. Zorica Mitev Vojnović.



         




















                             Čuda se dešavaju, zar ne?

12.  04. 2017.

……”Šta god da napiše gospodja Laura a  i muž joj, vi ste večeras objasnili neke stvari…..” reče neko i pre mog pisanja, te mi olakša stvar za nekih pola kg.  Slažem se.
Večeras i jesu objašnjene, ali  ne neke, nego  mnoge stvari. Na primer…. Nestrpljivo sam iščekivala ovo veče. A imala sam i tremu. Od želje da čujem  dobru predstavu.  Pevači odlični, orkestar odličan, hor odličan… a sve zajedno  -   nije bilo “zajedno.” Sve je bilo posebno, iscepkano, razdvojeno, raskomadano na deliće. Kao kolaž papir iseckan i spreman  za uklapanje i pravljenje celine. Ali, mi nismo dobilli celinu.  Ako tome dodamo šokantan podatak da je na svakoj pauzi publika u, na žalost, solidnom broju, odlazila, šta reći?!!! Blago njima. Spasli su se.  Mi verni, dočekasmo (jedva) kraj predstave, sa upola manje  ljudi nego na početku. Slučajnost?  Zavera? Bojkot? Saplitanje?  Ma ne…. Ne! Predstava je bila očajna. Bez, ponavljam, neophodne  celine, bez ENERGIJE, bez volje. Bez ičega. Prazna. Mrtva. Dosadna.
Šta se dogodilo, ne znam. Ali mi je žao, jer je sve obećavalo da će ovo biti najbolja Moć Sudbine. Umesto toga, ja sam  izašla sa predstave izmrcvarena i namučena.
Ana Rupčić, Dejan Maksimović, Dragutin Matić, Ljubica Vraneš, Nebojša Babić, Nevena Matic. Dragoljub Bajić, Strahinja Đokić….. svako ponaosob je dao maximum. Arije odlične, dueti odlični.  Ali…..
Čuda se dešavaju, večeras posebno. To je samo dokaz da predstavu ne čine  samo dobri pevači, orkestar, hor, balet…. PUBLIKA je onaj “ jači“ deo koji stvara celokupan utisak. Koliko harizme dopre sa bine, duplo se tamo vrati. A ako toga nema….. onda nam se dogodi da večeras čujemo  primetno mlak i skoro istovetni  aplauz za svakog pevača… što se skoro nikada ne dešava. Ali, za sve postoji prvi put. Nadamo se  i poslednji.
Idemo dalje.
Srećni praznici! 


.
O istoj temi, ali od druog autora:



.

05. 04. 2017.

Idu dani, Bojan Suđić, Kolarčeva Zadužbina, Koncert, Operski studio FMU, Dragana Radaković.




















IDU DANI

DANAS JE SUTRA OD  JUČE

DANI PROSLAVA DECE I STUDENATA

DANI MLADIH

NA MLADIMA SVET OSTAJE

DA !!!!! ALI.....

Na veoma loše osmišljenom i odštampanom programu za večerašnji koncert, (ok, koncert studenata FMU), upečatljivo je, na  samom početku programa 
Dirigent: Prof. Bojan Suđić
Pa šta?
Ahahahhahaha, to još nigde nisam videla...ni na jednom programu, ni u jednom selu, gradu, dvorani, ili sali...... NIGDE.
Dirignet Prof. Bojan Suđić nije sam. Razumete? Ne bi bio to što jeste da ispred sebe  NEMA ORKESTAR.... dečiji, školski, studentski, simfonijski.....
Ali šta očekivati od, napisano sitnim slovima na kraju programa, pojašnjenja i saznanja ko je to maestralno odradio....: „Realizaciju koncertnog programa pomogli su klavirski saradnici Ivana Stokovič, viši um.sar. i Valentina Kostadinović, um.sar.“ Misle da  se (um) klavirski saradnici razumeju  u TO. Neka misle, ali  nije tako. Svako neka radi ono što ume, ako ume...... To je bio uvod.
Idemo dalje.
 Kao prvo, ostala sam SAMO na prvom delu koncerta, jer za drugi deo nisam imala ni želje ni  volje da ostanem i slušam V Beethovenovu simfoniju osmišljenu i realizovanu  od strane Orkestra FMU i dirigenta PROF: BOJANA SUĐIĆA, jer nakon prvog dela, gde me orkestar i megalomanski poriv dirigenta da budu što gromoglasniji i najjači, ubio .....

Pevači, u najavi budući solisti opere...... Šareno..... Prolećno.
Pre godinu dana sam imala utisak da imamo MNOGO potencijalnih ..... Ok, nisu večeras pevali  svi oni  koji su  prošle godine imali sličan nastup, (samo neki jesu) te ipak  mogu da uočim  pomak, ili ne... ali ..... čini mi se da  STVAR jenjava...... na žalost.
Odabrane numere su atraktivne  same po sebi, ali ih večerašnji protagonisti nisu do kraja predstavili onako kako treba.  Iako je nastup bio koncertni, imali smo duete, i veoma poznati sekstet... scenski efekat je samo u tragu bio  naznačen, ali ne i pokazan. Može to mnogo, mnogo bolje.
Glasovi mladih pevača i njihova tehnička, muzička i  scenska spremnost su, manje - više, ujednačeni, ali ne i posebno upečatljivi. Ako su oni najbolje što imamo na FMU i ako su  oni ti koji  treba da  se razviju u operske pevače,..... loše nam je stanje.
Nikada od glasa u kome se prepoznaje estrada, neće biti ništa posebno. Estrada se ne leči, ili to ide  jako teško, a  koliko vidim, ovde skoro nikako. A ČUJE SE.
Zapravo, muški glasovi su daleko lošiji od ženskih. Ali, to je moj utisak.
Ponaosob.....
Marko Pantelić...... nisam sigurna da može da se razvije u fascinantnog baritona, ali obzirom na manjak istih..... uz uporan rad i trud.....????
Dušan Svilar,... rekoh. Estrada i Donizetti..... teško.....
Mladen Prodan....... naslednik jednog operskog pevača čuvenog po  neotesanom „dranju“...
Stevan Karanac..... večeras najsolidniji od muških glasova. Već peva u operi...male uloge,... ali..... veoma pristojno....
Vanja Biserčić..... nesiguran, i prošle godine ostavio isti utisak, nekako... nisam spokojna  da može  da peva role, a da  publika, koja poznaje operu, može da sedi mirno..... meni se uvek stegne grlo kada on peva,  a to je loš znak....  pokušaj nekakvih piana je baš neuspeo.....  nisam ubeđena  u njegovo tenorisanje.....
Devojke, solidnije, neke bolje, neke stagniraju, neke su, za mene, nove.
Marija Čuposka, meni lično, najlepši glas, najsolidnija tehnika i najubedljivije pevanje. Nema estrade, kočopernosti, nadobudnosti. Samo Znanje i Kvalitet. Napreduje u svemu .... veoma mnogo.  Bravo!
Nevena Josic..... meni  večeras nova, ali bleda..... jedva upamćena i za ovo pisanje.....
Milena Damnjanović,...  hladna, neharizmatična, ali pevački solidna i  profesionalna.
Mirjana Matic,..... izgubila ono što je JEDINA, od  mladih koji su  se prezentovali iz studija i pevačkih klasa FMU,  veoma izraženo posedovala..... PIANO..... Postala je scenski statična, čak  je i dah, koji je imala na zavidnom nivou, posustao..... sta se dogodilo, ne znam..... bila je  mnogo, mnogo bolja.....
Evgenija Jeremić, operska pevačica u najavi.....solidna, ali večeras ništa  ludo..... samo korektna, bez neke posebne energije.
Aleksandra Jovanović i Nevena Milošević..... mogli smo i bez njih.... kao i bez gosta Dragoljuba Bajića.... nisam  čula razlog njihovog pojavljivanja.
Moram da se posebno osvrnem na čuveni „sextet“ iz Lučije od Lamermura..... daleko je to od onoga što treba da bude. I nema opravdanja kako su to SAMO studenti.... Da, ali neki SU već, a neki ĆE „sutra“ kročiti na opersku scenu, a nisu spremni za nju. Oprez...... Sveukupni utisak je da večerašnji pevači još uvek nemaju dovoljno škole, statični su, nemaštoviti i prilično nemuzikalni. Surovo, ali po meni, statusno sve bliži SCENI, a zpravo tako daleko od OPERE.   Informacije o leku neka potraže kod svojih profesora, ili na youtube.
Dakle, nismo pali u nesvest, iako smo imali sve najave..... na svim društvenim mrežama, na FMU, Kolarčevoj Zadužbini.....
O haosu na sceni, vezano za orkestarke muzičare,  tj, studente, tumaranju duvača  tamo - amo posle svake numere, valjda moraju svi da sviraju da bi ih Dirigent  Prof. Bojan Suđic ocenio..... nemam komentara. Kao na seoskom poselu pre trideset godina u nekoj zabiti...... Sad ja, posle ti, a ja cu, dok  je na tebe red, da odem, pa se posle vaćam, a ti ideš. Kao  uznemirene pčele. GDE STE TO VIDELI ???????  Samo na koncertu orkestra FMU. Pa sinoc su, u istoj Sali,  deca škole „Mokranjac“ bila  sto puta profesionalnija i ozbiljnija od ovih večeras. Pričam o večerašnjoj sceni i scenskom haosu. Ali, opsednut osmehom koji nije silazio sa lica, naš Bojan nije  imao prilike, a  ni vremena da uvidi ove stvari. Bavio se estetikom.... sopstvenom.
I tako...... sačekah pauzu i pobegoh  sa drugog dela koncerta.

A dok ovo pišem, ipak u meni  i dalje postoji tračak nade da IMAMO mlade i perspektivne pevače..... da li će uspeti u zamislima koje imaju.... videćemo.... Ja im želim svu sreću i uspeh od srca. I savet.... ne odustajte od svojih snova.... ima i drugih mesta da se oni ostvare. 



.


O istoj temi, ali  iz malo drugačijeg ugla:




.