25.11.2018.
MOTO
Muzičko Opersko Teatarska Organizacija
Ovaj
skraćeni naziv, neopisivo me podseća na „moto“ moje mladosti.....
„Mot’o,
ne mot’o, moj te smot’o“... ili.... „Moj te mota oko plota“...a kada tome dodam
i nepostojeću zvaničnu objavu na sajtu Narodnog Pozorišta, a dešava se u Muzeju
Narodnog Pozorišta.... pitam se, pitam se.... gde je NEKO iz Uprave,... ove
nove,..... da se pokažu kao dobro domaćini, da ugoste gošcu, da pozdrave
organizatore, pa i publiku (od koje žive), zar nije sve u okviru Nacionalne
Kuće??? Pitali su se i organizatori ("MOTO") koji su se potrudili da naprave lep dogadjaj i susret, da bar malo oplemene i donesu neko novo, kvalitetno i lepo gostovanje, da pruže mladima, pa i ostalima, priliku da se upoznaju sa cenjenom i uspešnom pevacicom, pitali se i protagonisti, pa i malobrojna, ali veoma
zahvalna i sadržajna publika.... i još po neko,.... ali, ah.... nedelja je,...
sveti dan za uobičajene rabotnike, ali ne i za prave umetnike i njihove glasove.... ovi kvazi, gutaju jaja, greju žice, ćute, a uz to ne vide i ne čuju.... zapravo ih ne zanima nista drugo sem sopstvenih d...., čuvaju se za nastupe u
narednim milenijumima,.... ako ih iko, sem kod nas, pozove tamo negde.... A i što da čuju kvalitetnije od sebe, pa da se posrame... imaju li sram? Ili da se zapitaju gde su? Neeeee.... Ovako je sigurno... ništa ne znaju, nisu ništa čuli, a ni videli, kao u seriji.....
A
bilo je zanimljivo. Gošća iz Bugarske, sopran Gabriela Georgieva.... prilaz i
prikaz o pevanju, sceni, radu, strahovima, savetima, razmišljanjima.... razgovor
obojen snimcima, atmosfera prisna, opuštena, vedra i pozitivna..........
Zanimljivo, više za mlade pevače, koji su došli da čuju kako Gabriela gleda
na pevački razvoj, karijeru i uspeh
uopšte, šta su prioriteti, šta sve može da se desi na sceni.... živopisno i
interesantno, jer Gabriela je jedna
solidna (a za naše prilike jako dobra) pevačica iz Bugarske.... za mene ne baš
toliko očaravajuća, ali svakako je ovaj susret bio za pohvalu (ludosti)
organizaciji na ideji i realizaciji (zvučim kao robot)....
A
da pišem o sasvim ličnim mislima.... od
onih da se nadam da će NEKO ipak ovu ženu pozvati da gostuje kod nas, do onih
gde nisam bila iznenađena što nema naših čuvenih i uglednih umetnika, da ne
kažem soprana, da čuju NEŠTO DRUGO.....
I
tako.... nakon oficijelnog dela, popričasmo sa gošćom, razmenili misli... i
rastali se. Kiša je rominjala, nama je bilo lepo. Naročito snimak Turandot.
Imamo li mi „neku takvu“? Ma nemamo ni
Leonore, ni Toske, ni Aide, bar ne onako kako bi trebalo.... zato se samo nadamo..... i
čekamo proleće.
O istim temama, ali iz drugog ugla:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.