24. 05. 2017.

Konačno uživanje, Narodno pozorište, Beogradska Opera. Rosini, Seviljski berberin, Dragutin Matić, Nevena Matić, Nebojša Babić, Ivan Tomašev, Ljubomir Popović.








23.05.2017.

PRAVA BOMBA,
DA I TO DOŽIVIM

Može, i te kako može. Da bude FANTASTIČNO. Veče u našoj operi. Majsko, sjajno. Raspevano, veselo, u jednom dahu, kvalitetno. Da, da, pišem o našoj operskoj kući. O beogradskoj operi.
Rosini  i najlepša komična opera Seviljski Berberin. Vrcava muzika, dopadljiv libretto.
Naši večerašnji izvođači su bili BRILIJANTNI….pevački, glumački, kompaktni u  razuzdanosti, veseli, inspirativni, gotovo ujednačeno  dobri, ali, zaista nakon ovog divnog ugođaja, nema mesta nekim sitnim opaskama.
Figaro, Dragutin Matić, sjajan, u odličnom raspoloženju, pevački bravurozan i beskrajno šarmantan u svemu. Pravi Figaro. Razgovetan, sa odličnom dikcijom, kao i svi večeras.  Sjajno.
Rozina, Nevena Matić, šta reći a ne reći prvo BRAVOOOOO! Divan  kristalan glas, virtuozno pokretan. Retko čujemo ovako tešku, zahtevnu i vratolomnu, a sjajno otpevanu ulogu Rozine. Bravuroze u visinama jasne, čiste, do poslednjeg tona otpevane. Gluma prekrasna, duhovita, osobena. Bravo Nevena. Čekamo te što pre. Sa radošću.
Grof Almaviva, Ljubomir Popović, nešto slabiji od svojih kolega, ali je imao svoje nezaboravno lepe momente, lirično izraženu ljubav prema Rozini i nadasve  veoma  (kao i svi) dobar glumački nastup.
Don Bartolo, Nebojša Babić, bariton koji nas je odavno osvojio, te sada samo uživamo u glasu, glumi i svemu što nam uvek podari. Hvala.
Don Bazilio, Ivan Tomašev, večeras, možda, najinspirativniji. Sem sjajnog pevanja, na koje smo, razmaženo, navikli od njega, dobili smo i najkomičniju ulogu večeras.
Zapravo, jako mi je teško da pišem ovolike hvalospeve, a da ne ponovim ono što sam za svakoga ponaosob rekla.
Čak se i Berta, Tatjana Mitić, o kojoj sam ranije pisala, večeras   nekako čudno uklopila. Više glumački, ali i to je sasvim dovoljno da dobijemo FANTASTIČNU CELINU.
Scena je bila ispunjena dobrom energijom koja se prenela na publiku, pa je sve delovalo drugačije, lepše, vedrije i svetlije  nego obično.
Orkestar, pod vođstvom Đorđa Stankovića, iako je bio više nego očajan,( o tom očaju drugi put, večeras nemam nameru da kvarim utisak lepote, dobrog raspoloženja  i raspevanosti koji je u meni) nije uspeo da upropasti vedrinu, šarm, energiju i nadasve odlično pevanje i sjajnu atmosferu večerašnjih protagonista.
Ili je bilo vreme da na neke prethodne operske predstave ne odem. Da se  odmorim od uobičejanog. Da sačekam osveženje. Da, pauza je,zapravo,učinila svoje.
Dakle, popularno rečeno, “Seviljac” za kompletno uživanje.
Eto, može, i te kako može. Da bude FANTASTIČNO. Veče u našoj operi. Majsko, sjajno. Raspevano, veselo, u jednom dahu, kvalitetno. Da, da, pišem o našoj operskoj kući. O beogradskoj operi.
.
.
Pročitajte o istoj temi, ali iz drugog ugla:


11. 05. 2017.

Verdi, Otelo kao crnac, Narodno pozorište, Beogradska opera. Sanja Petrović kao Anastasija Holc ( Anastasiya Holz) sopran, Dragutin Matić, Dušan Plazinić, Adrijan Morar.

                             












BEZ UPEČATLJIVE IMPRESIJE

Verdijev Otello

10. 05. 2017.

Tužno je kada od cele opere, slušane pre izvesnog vremena, ali ne tako davno da se ne bih sećala, ostane u mislima samo scena  poslednjeg čina sa neosnovano nemaštovitim i predugim istovetnim pokretima  premeštanja posteljine  sa jednog kraja kreveta na drugi ???????
Ima li ovo nekog značaja? Ima ! NE SEĆAM SE OPERE.
Večeras..... skoro  isto. SKORO, jer je samo Jago, Dragutin Matić, bio impresivan, upečatljiv, pevački i glumački jako, jako, jako dobar, odličan, kakav je uglavnom. Večeras, po meni, najbolji. Bravo Jago! Bravo Dragutine !
Gošca Sanja Petrović, neguje imidž plavokose, krupnooke uplašene „crvenkapice“ (bez kapice, naravno), ali  joj to nije dobar put, jer ako se usudila da peva Desdemonu, AVAJ, SANJA...... sa tom ulogom se niko ne igra. Nije to bilo tako loše, da bih pisala „opelo“ za njen nastup, ali, ako bi se izolovala 3-4 godine uz DOBROG EVROPSKOG PROFESORA i mukotrpno radila na popravkama i prepravkama  nedostataka koji su jako „čujni“, (a i pomoć logopeda ne bi bila na odmet, da se otkloni to šuštanje u izgovoru) možda bi se taj dramski sopran u povoju i blagim naznakama i razvio, ovako...... prilično diletantsko pevanje..... A materijal za obradu postoji. No, publika nije na izdržavanju kazne, da bi morala da sluša SVE ŠTO JOJ UPRAVA SERVIRA, POD OBJAŠNJENJIM: MLADI, NEAFIRMISANI, DEBITANTI.... a Uprava – DILETANTI. Ili, ponoviću, BEZOBRAZNI. Jer ni večeras, kao ni prošlog puta kada je SANJA gostovala kao ANASTASIJA HOLC, NIGDE !!!!!    NIGDE !!!!! NIGDE !!!!! nije NISTA pisalo o njoj. Ljudi, je li to moguće?????? Jeste, kao što se vidi. Zato ću ja da napišem  par reči o mladoj, haotičnoj pevačici, da se bar nešto zna.
Sanja Petrović, pevačica i sviračica, model i udavača.
Svoj, ne tako loš glas, je poverila gospođi Jasni Šajnović, najvećem diletantu koji je sa svih naših  podijuma proterana i ismejana . Ali, svako bira po svom, ili tuđem ukusu ili preporukama. Sanja svira i klavir,  a pojavljuje se i kao model za venčanice Filomena. Kažem - HAOS. Idite na yuotube.... naći ćete SVAŠTA. Od mene, vama i njoj,  dovoljno.
Otelo, večeras Dušan Plazinić,  nećete verovati, ali pokušajte. Bio je mnogo bolji nego  što je uobičajeno. Iako je u satenskom ogrtaču više ličio na kineskog mandarina, nego na Otela (nije ni crnac, a ni kinez), ipak na samom kraju opere, ... skoro mi je izmamio suze (da li radosnice zbog završetka opere, ili zbog veoma dirljivo odglumljene završne scene.... neka ostane  mala tajna), dakle,  večeras mnogo bolji nego do sada. Nada se ipak pojavila. Da li  zbog  Sanje, li zbog mene..... rebus !
O ostalim pevačima..... nemam želju  da potrošim ni jednu reč. Znate zašto? Zato što je  u SVIM operskim, baletskim, dramskim ili koncertnim delima najveća pažnja data GLAVNIM PROTAGONISTIMA. MELODIJI.  Tako su pisana dela. Najlepše arije, najveći dramski monolozi, ili dijalozi, bravurozni koncerti za klavir, violinu, ili violončelo. Sigurno ne  jurim da bih čula druge violine u klavirskom koncertu.....  Ja operu slušam zbog Amneris, Aide, Toske, Kalafa, Rigoleta..... svakako ne srljam da čujem Floru, Anđelotija, ili Silvana..... niti čeznem za kontrabasima, večerašnjim, jedan falš, drugi  nije. Ko li je? Možda viole?
Gost dirigent, Adrian Morar..... rekoh za njega i prošli put.... ne mora da dolazi. Orkestar mu se raspadao, hor je bio postojano užasan (piše: hor spremila Ana Zorana Brajovic!  Možda je spremila svoju kuću, ali hor nije.) Cela predstava je bila u neskladu između solista, hora i orkestra. 
Dakle, predpostavljajući bar delimično šta me čeka, konačno sam  uradila nešto što sam sebi dugo obećavala. Pronašla sam amajliju koja će me štititi od ovakvih i sličnih predstava. PLJOSKA. Puna ili prazna.... štiti  me. A  čelnici neka razmisle zašto publika na svakoj pauzi i na svakoj predstavi pita momka i devojku koji prodaju pića, IMA LI ALKOHOLA?  Možda većini treba da prežive do kraja?

Laku noć !



O istoj temi, ali iz malo drugačijeg ugla:



10. 05. 2017.

Daske za Otelo, ali i za Brenu, Marinko Rokvić i Bata Kovač, Narodno Pozorište, Beograd 2017.
















08.05.2017.


OPELO ZA DASKE

U INAT  75-oj ( maštovito i pismeno, nema šta da se doda)

A MOŽDA U  INAT KVALITETNOJ  UMETNOSTI ?

Narodno Pozorište kao utočište... ili sve ima svoju cenu.

Posle VELIKOG BATE, Marije, Ane, Željka, Sergeja, Fahrete,...  doći će na red   i Ot(P)elo, Norma, Aida, Kopelija,Gospođa Ministarka itd ,.... sve na istom mestu. Na DASKAMA.
Daske trpe sve. Dok se ne polome. Ili dok ih ne polome, oni koji ne znaju šta one mnogima znače.
Ali nije  ni za čuđenje, ni za ljutnju, ni za hvalu, ni za tugu, a ni za radost..... Jednostavno..... nije ni za šta. Samo je bljutavo.
Jer se sve događa u NARODNOM pozorištu.  A čim je nešto NARODNO, tu je sve dozvoljeno, bar je kod nas takva praksa. Tu je NARODU mesto. Za sve.
Eh sad,  što se tu prepliću „Čačak“, „April“, „Sanjam“ i ostale LAKE pesmice sa ozbiljnim i mukotrpno, decenijski studiozno i školovano proučavanim i otpevanim celokupnim operama, arijama, čitavim dramama, monolozima, velikim baletima i koreografskim maštanjima,.... NARODNI PROBLEM.
Ako se nekome (MENI) ne sviđa, mogu samo da pišem, ili da pitam  UPRAVNIKA. Ali sam reč me odmah odvraća od prvobitne pomisli na to.... Reč UPRAVNIK me asocira na upravnika železnice,  upravnika golog otoka, ili nekog stacionara..... ( mada ovo sve i  liči na stacionar ....), na neku bedu i čemer pretprošlog i prošlog veka, na neko sindikalno okruženje..... Liči sve to - na to. Ah, GOSPODO...... koji je to UPRAVNIK odvojio vreme za odgovore na pitanja onih od kojih bi trebalo da mu zavisi posao, da ima odgovornost za ono što radi, da zna da je na proveri onih  za koje radi, i njihovoj milosti ili nemilosti, da mu se tresu gaće i da nema miran san? Ma kakve gaće i miran san. ONI (UPRAVNICI) su  najmirniji kada strpaju lovu u džep. NARODNI,  a NJIHOV.
SANJAM....... da sam ovo  doživela, SANJAM.......  da je ovo bilo, SANJAM.....  A u snove treba verovati i obavezno ih tumačiti.
Mashala.
Idem na OP(T)ELO. I nosim sveću. I rakiju.  Takav je red. Za opelo.



02. 05. 2017.

UMETNICI.....Gde ste da ste, htela bih da znam .....?????

















01.05.2017.


PASULJ,
PRIVATNOST
Ili
KOLIKO MOŽE DA STANE U AMBAR ????

Celebrity... Glamour.... Shine....Your or Mine ?????
MALOGRAĐANŠTINA  kod nas na ambare!!!!!
Malograđanština i u svetu, samo je razlika u nivou MALO - GRAĐANA......
Kako čovek da uživa u ČARIMA umetnika, ako ne postoji veo  TAJNOSTI?
Koprena koja je nadvijena nad slavnim ličnostima daje tu neizvesnost, skrivenost, slatko drhtanje i  pomamna razmišljanja o NJIMA!!!!! Kako  žive, šta rade u slobodno vreme, sa kim se druže, kako izgledaju kada nisu na sceni, da li se ponašaju kao sasvim obični ljudi? Pregršt  pitanja?
Staromodna sam. Zabole me. Ali mi NEDOSTAJE TO !
NEDOSTUPNOST UMETNIKA !
Nekada smo grčevito tragali za bilo kakvom informacijom  o ljudima koji nas  obaraju svojim glasovima, glumom, igrom, rečima..... hteli smo da znamo „nešto više“, a dobijali smo samo mrvice...... iz opštih intervjua koji su se objavljivali u svim  novinama, ili na TV,... slična pojava ,.... svuda u svetu,.... da se razumemo.....
Danas??????
Gledamo kako  UMETNICI i ČAROBNJACI koji nam, putem scene, daruju lepotu muzike, približavaju bajkovite priče kroz igru, odaju snove kroz glumu,......... jedu kobasice, idu na plažu, grle se sa familijom, prijateljima, sede u kafićima, slikaju se  u  kuhinjama, sobama,..... autobusima, avionima.... na planinama.... Ceo meny nam je na raspolaganju,.... ŠTA JEDU NAŠI UMETNICI ????? GDE LETUJU NAŠI UMETNICI????? KAKO IZGLEDAJU NAŠI UMETNICI u OPUŠTENOM IZDANJU,  PRIVATNIM SITUACIJAMA???????
I gde je onda ČAR.... na predstavi.... glumačkoj, operskoj, baletskoj, koncertnoj,..... ako ja znam  SKORO SVE o njima?
Kako da se uživim u ulogu, kada mi ispred očiju titra pasulj koji srče u hladovini neke kafane?????
Šta nije u redu?
Umetnik nije estrada, nije ni sportista, nije ni političar,..... UMETNIK je ZAGONETKA, koja rešenje  pokazuje, ali samo kroz ulogu, bilo da je otpevana, odglumljena, odigrana, odsvirana, napisana ili naslikana......
Pišem ovo, jer mi je pred očima plejada naših „umetnika“.... uz preklano jagnje i gajbu piva,...... praškove za veš, plaže,  tepihe, vegetu, kafu i toaletne papire,..... Novac je veliki izazov, ali,..... čuvajte se  takvog izazova... Primitivizam, još veći.... Ne izlažite Vašu, preko željenu, intimnost javnosti. Ne exponirrajte se  na raznim trećerazrednim svetkovinama i proslavama zbog tuđih ideala, a za sitan novac. Ne skrnavite Umetnost.
Veliki, jedan od najvećih pijanista današnjece, Ivo Pogorelić , NIKADA UMETNOST nije oskrnavio. Bio je u Beogradu, nakon 20 godina, na par dana, ali to nije znalo više od NEKOLIKO LJUDI. TAJNA!!!!!!! Tek nakon njegovog odlaska, samo par fotografija i šturih reči je obelodanilo posetu VELIKOG MAESTRA. Kako ja to znam.... bila sam među tih nekoliko, ali smo SVI ispoštovali PRIVATNOST  UMETNIKA. Teško? Ne! Naprotiv, imali smo želju da JE  sačuvamo. Uspeli smo.
 A VI?
 Kako ste proveli 1. maj?