29. 03. 2018.

Verdi, Il Trovatore, Beogradska opera, Elena Mosuc, Florin Estefan, Jelena Vlahović, Ivan Tomašev, Janko Sinadinović, Aleksandra Petrović, Dejan Savić,.. piše Laura Miletić

















I labavi ume da zabavi,

ili,
da li  da žulja,
ili da ljulja?


28.03.2018.



Il Trrrovvvattttorrre.......
Ako može „Signor(e) direttore“ da svojevoljno i amaterski deli frazu  All’armi  na „All’ar...... MI“, što ne može da gostuje jedan krupan primerak muflona, tj.  baritona ?
Od njega ću  i da krenem, ali ne u lov... (ulovljen  i dovučen ovde)....
Dakle, gost pod imenom Florian Estefan (silno sam se razočarala, jer me prezime asociralo na divnu Gloriu Estefan ali, avaj, ništa slično ni u tragu.... ni muzički, ni fizički, ni avangardistički... )
Mlad, statičan, neharizmatičan, nesimpatičan.....
Glas.... kao u starca Foče.... ljulja li ljulja, povremeno i krklja, a često  krade manir našeg M.D.J... peva bez vibrata, onako naturalno i loše abnormalno!!!!!! Intonacija labava, ali beše mnogima zabava. Od glume, samo oči povremeno raširene. To li je Grof Luna? Buljav? Mlitav, muflonskog zvuka? Ma dajte, molim vas. Dečko, a starog glasa? Nije svestan da mu je karijera  već na kraju. Pa da.... zaboravih da kod nas dolaze samo oni pred smrt.... pevačku, sviračku, igračku, ili ličnu.... sve jedno. Mi smo kao putokazi ka  groblju. Sakupljači dokusurenih.  A mladih i ne tako skupih po Evropi na tone, čeznu da pevaju. Ali ko da ih prepozna, kada naši samo ove puteve znaju..... te oko njihovog sela. I ni makac, da se ne izgube. A mi bismo bili presrećni da nekako odu, bilo gde, da ih zaturimo... i  da dođu novi.... ali ne takvi.....
E sad ide ono moje čuveno pitanje, ali ne znam kako da ga uobličim da dopre do DVOJCA: Zašto ste, o upravnici večeras u rupi i na sceni, dovukli ovog grmalja da nam kvari predstavu? Gde je Dragutin Matić, kome i ovaj i mnogi drugi treba da se klanjaju samo kada prolazi, a ne kada peva? Kada peva, tada treba da uđu u neki ćošak i odatle da slušaju i upijaju, ako mogu. Jel ste gluvi, ili bezobrazni? Kome je usluga „ja tebi, ti meni“ sada na redu? Ide vam se u Rumuniju.... pa bili ste.... hoćete još... pa platite iz svog uštirkanog džepa.... A ne svaka vaša dijareja  po publici. Zar niste čuli, čak su i deca bila na predstavi, da je apaluz MLAK?  A tek komentari na pauzi, ljudi koji su došli na jednu predstavu za koju su najavljeni gosti, gde je cena karata veća, to su ljudi koji nisu profesionalci, već samo ljubitelji.... Pitaju se ko je ovaj neuki pevač? Ne verujete..... oslušnite, ili priznajte da ste i vi to čuli od vaših vaši...... Jedan galon šampona... i eto rešenja.
Elena Mošuk, očigledno nekada dobra, jako dobra. Danas.... samo tragovi dobre pevačke škole, još uvek, za ove naše jektičave primadone, odličan dah, solidna piana.... ALI SVE SAMO U TRAGU nekadašnjeg. Scenski..... katastrofa! Sve vreme je cupkala krivila se, mahala rukama kao japanska igračica na travi.... jednom rečju Užas. I..... šta će nam i ona? Jeste bolja od naših, sasvim sigurno, i ako sve mane zanemarimo, ima jako otvoren i kristalno čist glas (u tragu, da podsetim), dok naše imaju neke čudne primese raznog voća i povrća u grlu, primese konstantne prehlade (u prevodu, nemaju tehniku). Elena, već nekoliko puta ovde.... dovoljno. Srećan put.
Jelena Vlahović, za mene, večeras, veliko iznenađenje. Glumačko, pevačko, sugestivno. Bravo. Bravo za veliki pomak u odnosu na prethodnu Acučenu o kojoj sam pisala. I dalje ima tu mnogo nedozvoljenog, ali celokupan utisak i taj OGROMNI glas su sve bacili u zapećak. Ako uživam, znači da je dobro. Ako cepidlačim, pogodite..... Hvala Jeleni na ovoj ulozi večeras. I poštovanje.
Ivan Tomašev..... Veliki Ivan. Pravi. Onakav kakvog ga volim. Kvalitetan. Hvala.
Janko Sinadinović.... veliki folirant. Nestabilan. Nepredvidiv. A uvek prepoznatljiv u svemu tome. Bravo za majstora iluzije.
Kao peva. Kao daje sve od sebe. Kao stalo mu je do uloge.  A nije. Stalo mu je samo da se spase. Da ne umre pre kraja. I onda kalkuliše. Peva, peva, peva.... čak bolje nego do sada, taman pomislim, eto, konačno jedan naš tenor da se čuje kako treba, odličan, još ću i da uživam, kad..... marifetluk.... čuvenu ariju, zapravo kraj arije, peva kao prvak amater.... nekoliko taktova pred   FRKU ćuti (to rade samo nemoćni pevači, al, 'ajde), a onda sam kraj, zapravo frazu, deli kao Panta pitu.... tamo gde je niko ne deli.... koji tekst,  kakva logika, note, ništa.... samo da pukne najviši ton, pa šta bude.... A bilo je .... smešno.... i MLAKI aplauz.... na tu ariju? Katastrofa..... i tako tokom cele predstave.... Da bi doživeo kraj predstave u duetu sa Leonorom, u prethodnom  duetu sa Acučenom sve vreme markira, peva falsetom i kobajagi pianom.... Ma stvarno? A na kraju..... dranje. I to je, kao, pevač?  
Folirant. Kalkulant. Prevarant. 
I još mi preti? Ali, moj rukav je duži od njegovog..... i napunjen. Oblandama.
A sada ono što me posebno razljutilo...... a bilo je dobro?
Kada je OČEKIVANJIMA stalo da se dobro pokažu, onda sve može. Da Ines bude više nego  odlična Aleksandra Petrović, devojka koja već ima zapažene uloge u drugim predstavama, ali, Gospode, ovde se treba pokazati (da bi ME zvali tamo) pa ja onda stavim kvalitetnu pevačicu kao primer za celokupnu predstavu, (a zašto nemamo stalno dobre pevače u manjim ulogama, dobro niste večeras stavili neku prvakinju, samo da vam ugled poraste još malo) ali kada MOJI pevači pevaju, onda tutnem izrabljenu Mitić, ili još nesretniju devojčicu koja se plaši svega, ime i nije bitno.... Toliko o poštovanju kolega! A onda....
Čak se i Danilo Stošić urazumio i počeo da koristi vibrato. Mali, ali .... Jedino se grozni Gligorić šepuri, uzalud, naravno. I tako će do penzije.

Hor je bio znatno bolji nego u predstavama sa domaćim pevačima, kao i orkestar, iako je imao užasne momente i solo ispade za medalju.... celina je bila ok. Dakle, sve se može, kad Saviću treba. Publiku ko j.... A tek kolege..... Eh, Saviću, kada budeš u penziji, nazdraviću.  All’armi !


22. 03. 2018.

Beogradska opera, Don Pasquale, (koncert) operska pevačica Sofija Pižurica, sopran, Nebojša Babić, bariton, Dragoljub Bajić, bas, Stevan Karanac, tenor, Zorica Mitev Vojnović, dirigent. Laura i muzika. Piše Laura Miletić.





21.03.2018.




Genijalnost
ili
 kako vrhunski upropastiti jedno remek-delo

Neću ni dugo ni detaljno..... samo po nešto.... po sećanju i besu za isto....
Već smo doživeli taj fenomen upropašćavanja operskih dela.
Da se razumemo.... beše Holanđanin Lutalica.... odlutao u (ne)zaborav.... Beše Norma, a tek će da odluta.... Don Đovani.... hitno u amneziju.... Don Paskvale.... ako ne promene pevače.... nije  za amneziju, ali je za odstrel.....
Zašto? Zato što je to jedna pitka, komična opera, a mi je dobijamo kao izrabljenu izgaženu predstavu, gde SVI, od svih na sceni i ispod nje, pa do publike, jedva čekaju kraj! Čemu onda tako nešto?
Umorni muzičari, jer su sinoć imali Karmen? Pa šta me briga. Onda nemojte da stavljate dve različite predstave dan za danom.... to se NIGDE ne radi, pardon, skoro nigde. Sem kod nas. Jer mi smo posebna vrsta. Podvrsta, podgrupa, podnožje umetnosti. Ili dno.
Večeras, hajde da budem milostiva, ne prija mi sneg, pa nisam u formi za duboke analize i osakaćivanje kakvo je predstava zaslužila. Dakle, Babić i Bajić, veoma dobri. Ali šta to vredi, kada je celokupna predstava bila kao mlako pivo. Ili užegla džigerica..... Zalud trud naše Zorice. Zalud trud naše Zorice. Zalud trud naše Zorice...... Čuje li me iko? Janko? Marko? Stevo? Grofice? Šaptačice?
Tajac!
Evo samo male posebne opaske na treći čin.... jer su prethodna dva bila dovoljna da shvatimo kako ćemo se do kraja dosađivati.... (Na početku nas dočekaše guzate balerine, opraštamo, zima je preduga, a slanina slatka, jedino nisam razumela rediteljsko-koreografsku zamisao... u drugom činu .... ma .... idemo dalje).
Treći čin:
Muzičari na bini.... ahahhahahahahaha, pa ni najgori sastav skadarlijski-sakupljenih muzičara ne zvuči ovako AMATERSKI..... Mislim da im je trebalo MNOOOGO vremena da se sete harmonija koje prate  onu čuvenu ariju (u izvođenju „kad porastem biću operski pevač i mučiću ljude svojim kikireskim glasom)..... Rekoh i prošli put..... nije svaki glas predodređen za operskog pevača, ili bilo kakvog pevača.... Mani se te ideje, mladi čoveče i radi nešto drugo. Tvoj glas iritira. IRITIRA!!!! Zar nije dovoljan dokaz TAJAC posle arije? Jer si se zbunio, grešio? Orkestar stao, hor zanemeo.... Jer si se zbunio, grešio? Ovo nije obdanište.... Ili treba još nešto kao usmerivač?
Kao i duet na ćebencetu, ahahahahhaha, koja mizeria!!!!! Raspad intonacije, harmonije, lepote..... ona nešto sitno pišti, on nešto grgolji..... Komično, a tužno. Grofica ne treba da peva, jer se NE ČUJE, zato  treba samo da komanduje, i da se dosađuje. Takva je uloga. Grofice. Vekovima ista. A kada ti je dodeljena, ponašaj se u skladu. Ne ovako.
Ali, mi smo čudan narod.  Menjamo uloge ne pitajući ima li to smisla i pokrića....
A nije ni važno. Sve može, kada se oni u upravi slože.  A da l’ su braća bez gaća,  ili krojači naših operskuh nedaća.... Na zdravlje..... hladno je, kijam, za istinu....



O istoj temi, ali iz drugog ugla:



.
.

17. 03. 2018.

Beogradska Opera, Aida, Borislav Ivanov dirigent, Daniela Diakova, Dimitrinka Raycheva, Valeriy Georgiev .....













И....
Какво стана?
Прекалено лошо...
Освен ако не чуваме добре....
Така ли е????
И какво да напиша сега?
За четирима гости.....
Да започнем от самото начало
Наздраве за всички !!!!!

Kratko ću. Nemam želju da OPET pišem o sramoti...... Idemo redom.....
18:54
Nekoliko muzičara seda za svoje pultove..... ubrzo se  pridružuje ostatak, „orkestarska rupa“ se puni.... ali tada, kao i do sada, samo što nisam uspela da se privolim da pišem o tome, počinje MALTRETIRANJE publike. Posebno limeni duvači imaju poriv da DUVAJU baš u rupi, baš  desetak minuta pre početka predstave, baš tada im je nadošlo da navežbaju ono što nisu navežbali tamo gde im je mesto...... Večeras,  UDARAČI..... u mozak!  I tako UVEK, pa  i večeras, sve do 19:09..... Neopisiva galama i jedan neizdrživ haos..... Publika priča, muzičari.... svako svoje „prčka“..... Scena ludila! Ali ne iz Lučije, već iz rupe..... Srećom po sve nas..... svetla se ugasiše i nastupi..... oh..... MUČILIŠTE !
U tri, ili sto tri reči......
Gosti iz Bugarske..... Petorazredni siroti pevači iz Varnenske opere. Isto bi bilo kada bi Pirot imao Operu, pa iz te kuće petorazredni pevači otišli u Milansku Skalu..... Razumete odnos?????? Niti će Pirot imati Operu, niti će ovi MUČENICI dobaciti dalje od Beograda..... pa ovo je za njih premija. I za Savića. On tamo, oni ovamo..... A Skala je dalekoooooooooo
A Savić na korak od mene......
A šta sam ja sve čula o toj kombinaciji...... ahahahhahaha..... od mojih Bugara...... Mali je svet, Saviću..... A tvoj osmeh veliki..... ali ne i večiti......
Dakle..... NIŠTA. Imali smo, ili dve Aide, ili dve Amneris.... nije se prepoznalo koja je mučenica koji glas..... mogle su obe i da zamene uloge.... isto bi bilo...... Dobismo dva (zvanična soprana) kao dve uloge..... Ma sve može kod Savića, samo da klizi.....
Tenor..... divan bi bio u duetu sa Pižuricom, ili pandan Dojkoviću..... IMASŠ SLIKU, NEMAŠ TON.
Na stranu sjajna škola, ujednačeni regirsti.... ali glasa N E M A!!!! A ni glume. Kod svih.... I..... Šta će nam takvi? Takve imamo..... znamo ih dobro.... a neke smo čuli i večeras..... Dva Kralja, Ćerku, Oca, Dedu, komšiju, sveštenika, robinju,  glasnika, neboglasnika.... i svih jadnika u tim ulogama..... da ne nabrajam....
DOSTA BRE!
Svi na IĆ..... da kupe jedan krstić... i da se MOLE..... što imaju posao! Za sada.... i  sve „dok ne dodje Turandot“ (lična opaska kao pošalica).....
I za kraj..... dekica kao dirigent.....
Nije za bacanje, još.... ali je blizu......
Ako su svi došli u „lunch packet“-u..... Dekica (ah krojači, gde ste  bili da mu skratite patalone?) je morao da zna kolicki su to glasići i shodno tome da prilagodi ovaj užas od gromoglasno seratorskog orkestra, da ne pokriva ove maloglasovne mučenike..... da ubrza tempa, da nas ne davi tri ipo sata, a da samo tri ipo takta ima  nekakvog muzičko-slušnog smisla..... i da ne dozvoli da mu se orkestar, hor i solisti raspadaju do iznemoglosti.....
O baletu? Ahahhahahahaha........ debele guzice, neuigrani guzičari..... Hor????   Hor debilnih glasova..... sve već poznato..... samo niko ne prijavljuje dijagnozu.
I tako...... dođe i kraj opere..... škripe violine, ali i dekor..... pata karte. Šta ih briga..... Niko da kupi mast da podmaže dekor.... ostali su već debelo masni od podmazivanja.....
Važno je da su za vreme pauza,  unezvereni momci iz obezbeđenja jurili okolo naokolo, kroz holove i stepeništa, bili „na vezi“ i trudili se  kako bi GOSTI bili bezbedno usluženi. Čime.... ne znam..... Gde.... Znam.
A VAS Publiko..... ma ko vas jebe..... platite piće u holu i mrznite se dok pijete.... ako ima i slamke..... Šta još hoćete?
Ja hoću da mi vratite deo novca od kupljene karte, jer se TENOR NIJE  ČUO. Procenat izračunajte.... Ja čekam !





04. 03. 2018.

Radmila Smiljanić. Beogradska opera, Jubileji, Proslava i koncert, Dunja Simić, Iva Mrvoš, Milijana Nikolić, Nikola MIjailović, Dejan Savić.... Piše Laura Miletić







03.03.2018.




Iza scene
vidiš kakav je ko  na sceni
ili
malo vina sve pokaže

Već čitav sat sedim pred monitorom i razmišljam da li da pišem ili ne… a samo mi jedna reč (ne dogadjaj, već reč) stvara toliku dilemu…. JUBILEJ!
Jer pred ovakvim Jubilejom, godinama i uspesima, čovek mora da se POKLONI. Tu nema dileme. Radmila Smiljanić…. I dalje duhovita,  puna vrcavosti i energije, pleni svojim iskrama u očima, dobrotom i duhovnom lepotom. Dalje…. Nema dalje. Primadona. Profesor. I njeni bivši studenti, sada već uveliko umetnici. Kako ko i kako gde…. Velikim  delom njenom zaslugom. A oni su se, koliko su mogli, odužili na ovaj način, pevajući….
Zato mi je teško. Drugi deo dileme.Da pisem o njima. Ne bih da pokvarim lepotu i pozitivnost ovog slavlja…. Ali…. Ipak su to pevači, zreli, iskusni…
Kada je slavlje, na kraju sve može da prođe. Kod mene… teško. Jer je proslava počela prolamanjem aplauza i usmeravanjem svetla “tamo negde”, gde se pojavila Radmila Smiljanic. POLA SALE NIJE VIDELO ŠTA SE DEŠAVA!. Znate zašto, jer su Gospođu smestili na improvizovani balkončić u parteru, gde kriju tzv.orgulje ili sintisajzer tokom predstava, da ne bude iza bine, jer se ne čuje, a da se ne vidi previse, kada je iznad orchestra i pored publike. Potom se ćuo glas iz one zvučne kutije, koji je pročitao pismo o priznanju koje je dobila Gospođa Smiljanić od strane…. nije za ovo pisanje ni važno od koga. Važno je da se NIKO nije pojavio na sceni da to pročita, već zuji iz kutije. Ima li smisla? Nema!
Koncert…. Sa najavljenim i nenajavljenim izmenama….. U poslednjem času…. Naš stil. Z’brda, z’dola. Uvek i svuda. I kakve veze ima što je neko zamislio i osmislio nešto. Razbole se lisica…  Snađite se.
Na koncertu plejada bivših studenata. Kao i u svakoj profesorskoj klasi, neki dobri, neki manje dobri. Ali svi sa željom da se i na ovaj način oduže i pokažu poštovanje prema osobi koja im je svo svoje znanje, vreme, energiju i veliki deo sebe nesebično davala, godinama. Da se oduže za sva njena nerviranja, strepnje, ljutnje, radosti, išćekivanja, razočarenja, suze radosnice i suze zbog trenutnog  neupseha, za mnogo  neprospavanih noći, za slavlja… za odvojeno vreme i veliki deo života koji je uložila stvarajući mlade umetnike. Bili su srećni što pevaju za svoju profesorku. A ona ih je, sigurna sam, u dubini svoje duše i  večeras ocenjivala. I bila srećna. I mi smo bili srećni.  Hvala i od mene, jer sada uživamo u tim  mladim naslednicima.
Nastavak druženja je bio u Muzeju… A tamo…vino…. In vino veritas.
Uživali smo i tamo. O drugim stvarima, drugi put. Lepo se ne zaboravlja tako lako. Čuvaćemo ovo veče. Bilo nam je potrebno. Da se podsetimo. Da se raznežimo, da uživamo i da nam ulije nadu. Hvala Rado !




O istoj temi, ali iz drugog ugla:



.
,

01. 03. 2018.

Beogradska opera, Đuzepe Verdi, Bal pod maskama, Dejan Maksimović, Dragutin Matić, Jelena Radovanović, Vesna Marković, Višnja Popov, dirigent Zorica Mitev Vojnović,... Piše Laura Miletić

















28.02.2018.
Un Ballo in Maschera


Konačno da doživim jednu veoma solidnu predstavu. Može i to, iako retko, i samo pri proslavama jubileja.  Ali... eto, večeras smo svi imali sreće. I pevači, i publika. Uzajamno strujanje jedne pozitivne atmosfere je bilo osetno i jako lepo. Svečano….
Uživala sam. Da, dobro ste pročitali….UŽIVALA!
Neki novi, neki poznati, svi u dobroj formi. I naravno, naša Zorica. Odlična. Čak su i orkestar i hor bili dobri.
Fatamorgana? Ne, samo jedan profesionalni prilaz predstavi. Eh, kada bi tako bilo uvek, svi bismo uživali.
Elem…. da krenem u hvalospeve, ovo se retko dešava.
Dejan Maksimovic kao Rikardo je večeras bio u  pravoj (ali retkoj) formi. Svečano, kako dolikuje jubileju, pokazao nam je da možemo da uživamo dok ga slušamo. Oćigledno raspoložen i srećan, tako je i pevao. Bravo Dejane. I cekamo te SAMO takvog i dalje.
Dragutin Matić, kao Renato…. Onaj pravi Dragutin, i na koga smo navikli. Pevački, glumački, scenski. Moćan bariton. Takvog te želimo, takav i jesi, takav uvek budi.
Jelena Radovanović kao Amelija….. Iako je bila oscilatorna tokom predstave, iako sam stekla utisak da još nije zrela za ovakve uloge, ukupno je bila solidna. Lep i veliki glas, prilično nesređen, ali nekim čudom je sve teklo. Gluma … nema je…. ali…. danas je svečani dan, jubilej, lepa predstava…. nećemo detaljisati…..
Vesna Markovic kao Oskar…… BRAVO!!!!!! Bravo za lako i kvalitetno pevanje, sigurnoost na sceni, lepotu glasa, umeće saradnje. Za uživanje u svakom smislu. Mlada, profesionalna, lepa, ja sam te   slušala  opušteno i uživala…. Divno, Vesna…. hoćemo te još!
Višnja Popov kao Ulrika….. odlična, kao i uvek…. Sigurna, sigurna, sigurna…. a to je jako važno za dalju nadogradnju, koju smo imali večeras u potpunosti. Bravo i…. i tebe želimo još….
O ostalima, drugom prilikom.
Hor, orkestar, binska muzika… sve je bilo “pod konac” zahvaljujući našoj energičnoj, znalački i umetnički raspoloženoj Zorici. Bravo. Ponoviću, Zorica je JEDINI dirigent u BO koja UME I MOŽE da pokrene i održi ceo operski ansambl od početka do kraja. Da, Zorica.
Eto, ovim lepim rečima završavam večerašnju impresiju, srećna, zadovoljna i ispunjena lepim. Hvala.



Pročitajte o istoj temi, ali iz drugog ugla:




.
.