31. 12. 2017.

Slepi miš, Štraus, Beogradska opera, Prednovogodišnje veselje, Evgenija Jeremić, Vesna Marković, Aleksandar Dojković, Zekić....
























SLEPI MIŠ
za zeku IŠ


Vedrina, raspoloženje  i  dobra energija. Slepi Miš. Štraus. Prednovogodišnje opersko veče. Svečarsko, osetilo se. I nećemo da kvarimo. Po neka opaska, tek da odrzim kondiciju “streljanja”, da ne posustanem, DAJ BOŽE….
Evo, …. Postoji veoma čudnovata pojava….. pre neko veče u Novom Sadu, na koncertu Vojvodjanskih Simfoničara, dobar deo Štrausa, pa i odlomci, orkestarski, iz Slepog Miša. Uvertira i još toga.  Zvuk…. savršen. orksetar simfonijski. Večeras, orkestar operski, I RASPAD. Totalni, tokom cele predstave. Zeko…. ne ide to tako…..  Nije sve što leti za dirigovanje.  Daj malo  RADA na partituri, na pokretima, dirigovanju….  Ipak je to  ozbiljna stvar. A ne  horić. Umalo nisi sve upropastio. Nema smisla. Prema kolegama, publici, petoj aveniji i udruženju protiv skrnavljenja nota.
I da se vratim na predstavu. Svi veoma solidni. Ujednačeno dobri. Neko više  kroz pevanje, neko kroz glumu. Vesna Marković…. sjajna. I pevački i glumački.  Bravo Vesna. Bravo.
Mislim da ova postava (pevačka) treba da se ustali u ovoj kombinaciji i  da odrzava repertoar komičnih opera. Ništa dalje, za sada.
I eto…..  veselo, raspevano, šareno. Tako i treba. Da publici (meni) ostane jedno lepo osećanje nakon predstave. Ima li šta lepše?
Dragi moji, SVI… I oni koje hvalim i  oni koje kudim….. budite i dalje u Novoj 2018. srećni, zdravi i veseli….za ostalo cemo se snaći…..
Laura



30. 12. 2017.

Sunovrat Puta u Belkanto, Nikola Kitanovski, Njegovi studenti, ali i asocijacija na Ravela i Majku Gusku, Beograd, scena Raša Plaović, Narodno Pozorište....





VELIKANI BELKANTA
ili
SUNOVRAT  ISTIH 
Odakle da počnem, a da sve moje misli i impresije imaju istu važnost?
Od početka....od štampanog programa....koji put? Na formatu A 4, presavijenom, bledo i krivo štampanom, ista priča.....mešanje originalnih naslova i ćirilice.....haos NA SAMOM POČETKU.
To što drugi ovome ne pridaju značaja....nisu bitni. JA pridajem značaj svakom detalju, a ovo nije detalj. Ovo je NE ZNANJE, NEMAR, BAŠMEBRIGA fazon.....
SRAMOTA !
Hoćete VELIKANE BELKANTA? Uz ovakav program.....Ahahahahahhahahaha.....NIKADA !!!!!
Slučajno ili sudbinski......kakav program, takvi protagonisti.
Mislim da više neću pratiti ovaj PUT KA BELKANTU.
Postao je SUNOVRAT.
Iz mnogo razloga.
Pevači, neki stari, neki novi....skoro svi, ovaj put loši- LOŠI.
Ne bih da ulazim u analizu, jer bi to trajalo i za pisanje i za čitanje jako dugo. Ali....ukratko.....Većina, peva NEOPISIVO i NEIZDRŽIVO  FALSH !!!!!!!!
Gluma....Avaj, šta to beše?
Mislim da bi neko (profesor) ili ko več sve ima udela u ovom projektu, morao da obrati pažnju  i !!!!!!! na taj deo.....SCENSKI.....
Dve mlade  pevačice, Ana Stanković i Mirjana Matić.....nekada jako dobre, obećavajuće....već prošle godine su posustale, ali sam se nadala da je prolazna faza. NIJE !!!!!......Opale su MNOGO....u svemu. Na žalost, jer su bile dobar potencijal.
Meni lično....jedina večeras je najkompletnija bila Marija Čuposka......JEDINA koja peva PIANO.....( piano, šta to beše), jedina koja RAZUME ULOGU, koja ima dobru dikciju, dobar  italijanski, koliko toliko pristojnu glumu i sadržaj onoga što peva. Plus......divna boja glasa, tehnika sasvim dobra, celokupan utisak....BRAVO, MARIJA.  I nadam se da ćeš imati još samo SREĆE da sve to pokazuješ i daješ publici......zanat imaš- dakle....SREĆNO  U BUDUĆNOSTI. Ja ću uvek biti tu, da te podržim, dok ovako pevaš...ovako i još bolje.....Samo hrabro !!!!!
Tu mogu da spomenem i Aleksandru Jovanović....jedan koloraturni sopran koji ima i veoma lepu  tamnu boju u donjem registru....ali je intonacija  u visinama neizdrživo FALSH. Ako se poradi na tome.....Srecno. Jer nije dovoljno imati cujne i fascinantne VISINE (F3)  ili DUBINE......gde je tu SVE ostalo.....jezik na kome se peva, dikcija, dah, intonacija( kod nas najveći problem), razumevanje teskta odakle god bio, scenska sposobnost.......
Ostali......ostaše. U momentalnom zaboravu.
Pitam se......zašto ovako loš izbor programa od takvog kompozitora ?.... ne znam kada  je bilo dosadnije, u prvom ili drugom delu koncerta, iako sam svesna da.....da je sve bilo ...." sve bilo je muzika".....bio bi i doživljaj sjajan, ali uz ove pevače i mrtav klavir.....večeras NO WAY.....
A onda  se još nešto pitam......da li Profesor Nikola Kitanovski, koji sve ovo vodi i sprema, ima udela u nadziranju izgleda svojih pevača? Mislim, o ukusim se ne raspravlja, ali  ja imam pravo da napišem svoje mišljenje. Dakle, večeras peljada neukusa, nesklada i kiča. TOTALNO.  Zaboga......u vreme interneta i mogućnosti informacija o SVEMU, pa i o scenskim nastupima i garderobi......mi gledamo SVAŠTA. Od vamp pokušaja, preko dajčkih odora, od prevelikog „odela“, nespretno ukomponovanih haljina i cipela, do crveno-belog hekleraja i šutiranja istog zbog neprikladne postave.....??????
Kada ćete VI, tvorci ovakvih projekata, upriličiti SVE da bude kako treba? A treba vam samo malo.....veoma malo.....
I  još nešto.....veoma bitno, a provlači mi se kroz misli već treći put (toliko pratim ovaj projekat, i , kao što rekoh, neću više....) Ako je ovo predstavljenje MLADIH redovnih i tek završenih studenata ......volela bih da mi se pojasni nastup Ljubice Vraneš, već sasvim dobro ustoličene  i domaće i internacionalne profesionalke.....među ovom „decom“ ?  Mislim, sem korektnog pevanja u prvoj „rečitativ ariji“,  koja se  ne izvodi kao samostalna jer je nezanimljiva, i u duetu Norme.... izgledom, godinama i statusom, ne pripada ovde.....
Pijanista, ili klavirski saradnik ( svi se uvek do smrti vredjaju ako ih nazovu korepetitorima), a zapravo to i jesu, jer su se svojim sviranjem i stavom sami tu smestili.....Milivoje Veljić.....veoma muzikalan, tačan, siguran....ali....bez energije....i ....krvi.
Ukupan utisak mi je veoma loš. U odnosu na prethodne godine....čitajte pažljivo, ove koje poznajem....opali su u kvalitetu, sem Marije Cuposke, kao što rekoh. Ovi koji su došli....KRAJPUTAŠI u pevanju, pojavi, stasu i na sceni, totalno su nezanimljivi i bez perspektive jednog dobrog operskog pevača. Možda ima neke nade  za mladu Martinu, ali......toliko falsh pevanja , bez obzira na boju glasa i SVA OPRAVDANJA  SAMIH PEVAČA ILI PEDAGOGA kako je to .....BLA; BLA, BLA.........videćemo.....
Kada, za ukupan utisak  dodamo GLUMCA koji muca, ne razume šta čita, te se konteskt gubi kada u dikcijii , tj, „ verbalnoj agogici“,  zastane tamo gde nema razloga, ali pošto ne zna....a ne zna ni da ČITA..... (došao je, očito nepripremljen). ..SRAM GA BILO i Zove se Nikola Ranđelović, jedno veliko Ništa...i dodamo uz to promašeni  odabir suvoparne i nezanimljive biografije ovog velikog kompozittora.....
Dobijamo jedno  DOSADNO VEČE.

Treba biti umetnik, pa od ove divne muzike i potencijalno dobrih glasova napraviš ovu nezanimljivu i mrtvu priču. Nikola Kitanovski.....Šta se dešava? 
Ako se ovako nastavi.....nema me više. 
Eh, da ne beše nakon ovog SMORA jedna dobra kafana......ali čemu toliko loš događaj,  da izazovete očajničke  reakcije? Posle ovakvih koncerata mladih, koji za koju godinu (dve, tri) treba da stanu na operske daske, ja se osećam razočarano.....jer znam da ovi neće moći....sigurno.....
Hanka Paldum je sve popravila.....idemo dalje i neka vam je sa srećom. 




O istoj temi, ali iz drugog ugla:






.

26. 12. 2017.

Gala koncert 24. 12. 2017. SNP, Novi Sad, Vojvođanski simfonijski orkestar, Milijana Nikolić, Emil Tabakov























                            Kada  Karmen, bude  KARMEN


Ili

Milijana Nikolić kao uživanje u glasu, stasu, glumi,… svemu

A na  početku, uobičajeno “svojatanje”  NAŠIH. Kao  i  na kraju “Marš na Drinu”.
Nisam pristalica toga. Ako razmislite….. shvatićete… nerado, a tačno, zašto?
Večeras Gala Koncert. Vojvodjanski simfonijski orkestar. Dirigent Emil Tabakov.
SOLISTA…. Milijana Nikolić.  Dovoljno. Za uzivanje.
I sve je kako treba.
Sem predugog programa. Bez pauze. Iako je fokus bio na Štrausu, shodno novogodišnjoj atmosferi, i ma kako bio kvalitetno izveden, a jeste, sem nekih numera koje su bile apsolutni  višak  (Slepi miš i Carski valcer)…… nedostajalo je više solističkih numera, za nas, operske sladokusce.  Ali….. to je stvar organizatora, onih koji biraju program,  ili….. nije bitno.
Nećemo o sitnim stvarima  i  bilo kakvim  nedostacima, ako nam je duša puna. A jeste. Muzike. Ali kakve?
Sjajne.
Zvuka. Ali kakvog?
Nestvarnog.
Publike. Ali kakve?
Kulturne, doterane, umetničke, znalačke  ali i   amaterske,  sve ukupno….  PRAVE.
Vojvođanski orkestar ne poznajem u prethodnim  pojavljivanjima. Ne mogu da procenim da li  zvuče ovako perfektno i veoma  “evropski”, jer su zaista sami po sebi sjajni (sumnja mala, ali postoji ), ili je  tu,velikim delom, (tu već nemam sumnju)  zaslužan uvek harizmatičan Maestro Tabakov.  Poznajući dugogodišnji rad Maestra u našoj sredini, mislim ovako…... Dobili smo energiju i vrcavost na samom početku koncerta, u nastavku  i   sve do kraja…  lepotu  zvuka, prefinjenost, karakter i celinu, veoma dobro poznavanje “štimunga” bečkih sladokusaca, pravi šarm Štrausovih kompozicija, uz ogromno znanje da sve to ne bude “kič”, a  koje je rezultiralo  izuzetno dobrim  i moćnim, a ne vašarskim  zvukom . Ovaj orkestar je  večeras bio na mnogo kvalitetnijem i profesionalnijem, u svakom pogledu, nivou, nego  orkestar Beogradske Filharmonije. Čudite se? Nemojte. Bilo je  baš tako.  Od scenskog izgleda muzičara (bilo je i tu par izuzetaka, ali im opraštam, jer su  svirali solo deonice sjajno (npr. vodja čela,)   preko angažovanosti, do kompaknosti u svemu.  Ne moram dalje da pojašnjavam. Mogu samo da zažalim što  Beograd nije imao sluha za ovakvog dirigenta. Nekome kvalitet, nekome farsa. (Ko prvi devojci, sam u nju upada)
Nastavljam… jer  moram  da pišem još malo…. NIVO ODGOVORNOSTI, ali i UŽIVANJA TOKOM KONCERTA, svakog muzičara za svakim pultom  u orkestru  je zapanjujuće nestvaran, za naše učmale pojave u orkestrima. Prvi kontrabas i poslednji pult prvih violina… Razlika u statusu, pultu… postoji,   ali u sviranju…. skoro da je nema, ili se meni tako učinilo…. Uglavnom, kada na jednog profesionalnog muzičara ostave tako dubok trag i lepotu koja traje…. šta reći nego…..SJAJNO! Ne znam ko su kolege muzičari, ali su  božanstveni. Angažovani do najtananijeg disanja pri svakoj frazi…… ne samo oni, već svi. Uživala sam posmatrajući ih. O duvačima i da ne govorim….. Sjajna flautiskinja Laura Levai…. (njeno ime znam, ostalima se duboko izvinjavam, ali se nadam da ću im upamtiti imena jer to svakako zaslužuju….  klarinet, piccolo, udarači, harfa, ceo holc…. Zapravo CEO ORKESTAR…..
Jedno veliko BRAVO za sve.  
E tako, nahvalih orksetar, pa da se vratim na  gošću…..
Karmen….  meni lično, dosadna uloga… dosadna opera, sem ako nije  vrhunska (svetska) priča.
MILIJANA…….  zapanjujuće neodoljiva Karmen, na NEOPERSKOJ SCENI.  Prvi put sam (kod nas) DOŽIVELA KARMEN. U pojavi, glumi, sugestivnosti, pevanju, frazama, PRIČI….. a ne volim taj lik….. Ali volim Milijanu u tom liku.
I u svemu što smo od nje  doževeli. Temperament, bose noge, pogled koji SVE govori…. o ljubavi, čežnji, želji, strahu, mržnji, radosti, ludosti….
Milijana, šarmantna, neodoljiva, zagonetna,….  španjolka, temperamentna, naročito u Paloma's song from El barberillo de Lavapiés..... na mene je ostavila mnogo veći  utisak i doživljaj nego čuvena Elīna Garanča......  Milijana je imala vrele i  prave krvi u sebi..... Ja ne volim  veštačke proizvode. Dakle..... Sjajna umetnica, životna, energična, uvek pozitivna i profesionalna. Milijana ume da „zapali“ i binu i publiku.  Bravo Milijana. Čekamo te opet. Sa radošću.
Hvala svima na ovoj divnoj večeri.... predbožićnoj, umetničkoj, veseloj, kvalitetnoj. Uživala sam.  I opet ću, uz sve vas.

22. 12. 2017.

POGORELICH.....TACET !!!!! 18.12.2017. Beograd





























MOJE IMPRESIJE



Underground drznici na delu...
ili...
SRAM VAS BILO!!!!!

 Ooooo…. zatvorenici uma i umetničke spoznaje,
 ustoličeni u svom bledo-rupičastom sećanju

IVO POGORELICH 
       -          
POČETAK I KRAJ!
ERUPCIJA!
SVETLOST I TAMA!
UZDIZANJE!
PONIRANJE!
UZDIZANJE!
VATRA!
NE DISANJE!
SUZE!

TACET!

I onda se pojave  stare čekalice. Čekaju. Ceo život čekaju. Da nešto dođe. Da nešto prođe. Da skončaju u svojim umišljenim idealima, umišljenim veličinama, imenima, statusu..... Ko ste VI?????
Ma ko ste, zapravo vi, koji škrabate nekakve KRITIKE o Umetniku uz koga nemate pravo da stanete ni blizu, a da niste sve frustracije, neznanje, umišljenost i nadobudnost ostavili daleko, daleko od  svega, ili se odrekli istih….. Avaj.….
Kada ste poslednji put ili IKADA, sem u Beogradu pre pet vekova, čuli ovog umetnika, a pišete?
Vaša imena….. MRSKO MI JE DA IH ISKUCAM. Jer se predstavljate kao KRITIČARI !!!
Undergroundsi……
Putovanje?  Samo na more.
Putovanje da čujete IVU POGORELICHA?????
Putovanje po netu, youtubu?
Putovanje zbog umetnosti?
Oh…… nećemo o tome. VI, škrabatori, iznenađeni kako ON svira, ne biste bili  u tom šokantno-neznalačkom stanju da ste se interesovali…… Pišete analize, spominjete konstrukcije, objašnjavate NJEGOVO izvodjenje…. Poznajete ga, tako duboko? A niste ga se setili protekle dve decenije……
Skrnavite i dajete  sebi mogućnost da osuđujete ili analizirate, ili veličate  SLOBODU UMETNIKA DA DONESE SVOJE VIDJENJE DELA!!!!!
KRITIČARI ? ? ?
Ko ste VI da imate to pravo? Oni koji se nisu makli iz podruma ZAMIŠLJENOG HRAMA UMETNOSTI, MUZIKE?
Pa VI ste USTALI da pozdravite umetnika ovacijama….Videla sam. A pišete suprotno? Imate podvojenu ličnost? Ok, onda ne pišite.
Da li ste se u proteklih 28 godina setili IVE POGORELICHA?
Ja sam ga slušala  TAMO NEGDE, koliko puta… I opet ću, koliko u aprilu. Novac? Mnogo manji nego za ovu beskrupuloznu i nametnutu ujdurmu ovde, U OKVIRU CIKLUSA? Kog? Menstrualnog?  Da slušam  neka  milenijumski udaljena imena i polu kvalitet….. sve u istoj korpi?
NE !!!!!!
A VI pišete…. iako ga niste čuli od onda do sada, pa ste iznenađeni, ŠOKIRANI…… Amnezija vas ophrvala…. vas koji ste ga slusali….. davno... i zaboravili..... dakle, nije  vas opčinio,.... jer ko je jednom čuo MAESTRA, čuo je ZAUVEK ! 
Vi, zapravo piskarate i, sve koričite u istu fasciklu "vašeg" umetničkog podruma…… hvalite studente, ili nekakve poluumetnike, pišete o delima, stavovima, notama, diplomskim ispitima, koncertićima, orkestrima, solistima, dirigentima… analizi, sopstvenoj umetničkoj paralizi, muzickoj nebrizi….
IVO POGORELICH !
SLUŠAJTE!!!!
SAMO SLUŠAJTE!!!!
TU MOĆ!!!!
ZVUČNU!!!
UNIVERZUMSKU!!!!
Ništa više.
Ali,
O čemu ja pišem…..
Gospod će se smilovati nad  izgubljenim jatom zalutalih “samozvanih umetnika, a zapravo nastavnika, teoretičara, muzičkih nakaza”…. oprostiti i ukazati na eventualni put povratka…
Jer, kako da ovo izgubljeno, ali veoma  drčno razulareno jato osakaćenih umetničkih orlušina razume jednog Rachmaninova, ako MU se dopada srednjoskolski, ili studentski Chopin na NAŠ NAČIN?
Onda ne pišite o nekim drugim dimenzijama, nemate ni pravo, ni znanje. Još manje da se to zove KRITIKA.
Ovo su moje impresije o VAMA.

O umetniku….. samo intiman doživljaj.
Slušanje, uživanje, poštovanje.
I TIŠINA ....... nakon svega.





.

17. 12. 2017.

Miserere, Verdi, il Trovatore, Beogradska Opera, Dragutin Matic,Ivan Tomašev, Nataša Jović Trivić, Zorica Mitev i ostali .....



16.12.2017.


Miserere
Miserere
Miserere
Miserere
Miserere

1.  Da “nesrećna i bezobrazna” JTP NAUČI ULOGU !!!!!!.. (nije  joj ovaj manir  prvi put, zato i pišem)... a ne da ne upada, ili ćuti jer ne zna. Da urliče i ponekad  uspe da otpeva napisano…..  PONEKAD??  Da zbunjuje partnere, kakvi god da su? Dokle ide VAŠ BEZOBRAZLUK, O UPRAVO NESPOSOBNA I NEODGOVORNA?? E… onda ide moje pisanje…. ovakvo !   ZABOLE ME… neka spomenuta ne peva, ako nije spremna, ako je bolesna (a jeste) razumete me (jer ko bi normalan dozvolio sebi da izađe na scenu ovako nespreman?)….. PUBLIKA NEĆE DA TRPI TAJ JAVAŠLUK. Publika sam JA! Ne  studentarija koja MORA da aplaudira, jer neće dobiti ono što im treba na Fakultetu…..  Neeeeee…… Gospodo, postaću najnemilosrdnija osoba što se tiče VAS I OPERE. Ja, kao publika koja kupuje karte…. KUPUJE….. Ako ništa drugo, SAMO iz tog razloga….. želim da za svoj novac  dobijem MINIMUM POŠTOVANJA PREMA PUBLICI….  Ne sistem “daj da odradim”… NE !
2. Da DP   NIKADA VIŠE NE PEVA!!!!!!!!
 NIKADA !!!!!!!
 SRAMOTA ME ŠTO SAM TO SLUŠALA
 SRAMOTA !!!!!!!!!
3.  Da obratite pažnju, ali AVAJ, kome ja pišem…. na pitanje: koliko imate zaposlenih u OPERI?
Koliko se njih pojavljuje na sceni?
Koliko njih “SERE”?
A koliko PEVA?
Ili vi, o mizerne osobe,  ne pravite i nemate razliku između “sranja” i pevanja, očito?
I kako mogu da se u istoj predstavi  nadju jedan IVAN TOMAŠEV, NATAŠA JOVIĆ TRIVIĆ I DRAGUTIN MATIĆ uz ove druge operske bednike?
I zato, večeras, TRILING!!!!
Nepravedno sa moje strane što tek sada dođoše na red, ali sam iznervirana prethodnim ….. No, ipak ima  lepih, zapravo sjajnih stvari za pisanje, zahvaljujući trilingu.
Ivan Tomašev…. odličan….. U pevačkoj formi. Prija kao kompletan umetnik.  Glas, stas, gluma….. DIVAN !
Nataša Jović Trivić……SJAJNA!!!!!! Bravo. Sve  je bilo kako treba, ili kako meni prija. Sitnice (ja sve čujem, da podsetim neznalice) nisu bitne, zanemarljive su. Lik donet upečatljivo, BRAVO još jednom. Pravi primer jedne profesionalne i odlične operske pevačice, i primer profesora, koji je pokazao da ima sve kvalitete da budućim generacijama mladih pevača pokaže  sve što je važno za njihov pravilan razvoj. Uverljiva u svemu.

I za kraj…..BISER OPERE…… DRAGUTIN MATIĆ.
BISER !!!!!
Bolji nego ikada. Moćniji na sceni, zvučniji, možda večeras zanemarljivo  manje glumac, nego  na šta nas je navikao,  ali je to  nevažno u odnosu na GLAS, DAH, FRAZU, PEVANJE !!!!! Dragutine, (jbt, uvek moram da naglasim, bilo da hvalim ili kudim, da je ovo MOJE misljenje, ali veoma tačno, aahahhahahaha) UŽIVALA SAM U VELIKOM GLASU, JEDINOM PRAVOM BARITONU U NASOJ OPERI !
Eto….. volim baritone, volim i tenore…. ali ih nema…. nestašica…. nema ih ni na rasprodaji, ni na sniženju, već su dovoljno sniženi, a mi poniženi uz njih……
O sopranima…. kao o pokojnicima,….. ali iz mog ugla…. sve najgore…….
Zorica Mitev…… čarobnica koja ponekad ne uspeva da obuzda orkestarsku bagru…. Večeras sjajna, iako je bilo svega i svačega…. ali šta reći kada se  čak do druge galerije čuje samo jedan Nikola, kako “jede” violinu, ali zato klarinet zvuči  kao kravlji rog…. Limenjaci upadaju kad hoće i … desi se  raspad…. tu bi svaki dirigent bio nemocan. Ipak, vedra tempa, živost i elan…. Zato, Bravo Zorice, uz sve što se dešavalo….
I tako….. mogu još, ali neću
Dovoljno je i ovo…. valjda…. Ako nije, nastavljam sa presijom. Kada treba i gde treba.  Pozdrav od  “PLAĆENICE”….. zaboga, ne budite okrutni, mora od nečega da se živi, a opera je pravi milje  za taj rad, ahahahhaahhahahaha…….. Ja tebi, ti meni…. ti meni… ono, ja tebi… ono…. Ili ovo… ili oba…. ili…. odoh.











10. 12. 2017.

Sprdnja sa Belinijem, Beogradska opera, Bellini, Norma, Sanja Kerkez, Dragana del Monako, Aleksandar Dojković, Nenad Jakovljević, Dejan Savić,...















09. 12. 2017.
Ista meta, isto rastojanje, a kod Norme nepromenjeno stanje,
ili
Moj uporni i uvek iznova radostan odlazak u Operu
je kao
jutarnje razmišljanje jednog sasvim običnog, ali postojanog alkoholičara
Neću više...jer mi je zlo, sve dok ne padne veče...

Nego...... Moj nagrađeni pismeni zadatak u trećem razredu osnovne škole..... (ophrvala me sećanja, verovatno u ovoj deceniji počinjem da starim, ali pošto sam uvek kaskala  za svojim vršnjacima, evo... tek sada me hvata ).... tema (i onda i sada i zauvek) MOJ PRVI SNEG, stigao do Kekeca....
„Pada sneg. Dugo. Uporno. A ja moram u školu. I moram ovo da pišem. A kako da pišem, kada je tema MOJ PRVI SNEG..... a ovo nije moj prvi sneg, prvog snega se ne sećam. Mislim da ću dobiti jedinicu, ali ja ne mogu da lažem i da pišem ono što nije istina, ne sećam se MOG PRVOG SNEGA, jer sam bila baš mala. Zato ću samo još jednom reći da se prvog snega ne sećam i da mi je žao. Valjda su i ovi snegoovi kojih se sćam isti. Ali, ne smem da promašim temu, a ni da lažem. Pa šta dobijem, dobijem. A znam isto i da nemam ni uvod, ni razradu ni zaključak. Šta mogu. Danas mi je takav dan. Pada sneg. Dugo.Uporno.“
I tako, lutaju mi misli....od snega, preko letnjih brzaka,  vreline peska pod nogama, do Rigoletta što sam slušala pre par dana u Nemačkoj.
Bože mili.....lepote.....uživanje....raj ! Ne, neću opisivati predstavu, samo ću navesti nešto što mislim da je važno za buduće generacije propalih pevača. TAMO DALEKO niko ne gleda uspaničeno i samo u dirigenta. Pevači, publici dočaravaju PRIČU, opersku, GLUME, pevaju, podrazumeva se (ako znamo šta je to) i celokupan utisak se završava u suzama..... onim... od ushićenja, doživljaja, nemanja daha zbog neverice da IPAK ima kvaliteta... od orkestra, HORA..... preko sporednih uloga, pa sve do glavnih... svi ujednačeni, sjajni. 
Koda nas, SVI bulje u dirigenta i kao u šahu, jedan po jedan kroče na scenu, upilje se u dirigenta, kao da će im on pomoći, a on sam ne zna šta radi..... i tako.... kao u lego kockama, po neki pokret i po neki neartikulisan zvuk... ETO OPERE! Eto šale.
Vraćam se na temu SNEG. I večeras pada. I hladno je. A ja sam u tankoj haljini i salonkama, ja sam u OPERI. I pauza je. I....? Holovi, ioako ogoljeni, u nekom su polumraku. A HLADNOOOOOO, sa svih strana duva, jer radijatori ne rade, ljudi odlaze, a vrata se klate...... tamo-amo.... Moj suprug i ja podelismo jednu ledenu coca-colu..... i zbirasmo nazad u ložu. Tamo mogu da nastavim sa šarenim mislima.... toplo je.
Nema još uvek jelke u holu. Nema ničeg svečanog. Nema ni ljudi, poluprazna sala. Stanje redovno. U svemu. Pitam se, kada će da obrišu onu višedecenijsku prašinu sa zvučnika iznad bine? Baš je ružno. Kada već nemaju pevače, neka bar bude sala čista.  Mislim, ravnoteža.... ovo nema, ono ima....
Odjednom, prenerazih se, prepadoh. Kriče, vrište, deru se..... Vratih se u realnost.  Momentalno.
Sprdnja sa Belinijem? Ogromna. Ili, možda je to humanitarno iznenadjenje......... Predstava sa protagonistima sa posebnim potrebama, u smislu..... nekima treba kiseonik, nekima slušni aparat, nekima hodalice, poštapalice, tim za kolektivni rad i pojašnjenja  šta je amaterizam, a šta profesionalizam....Najnoviji lekovi protiv amnezije (odnosi se na orkestar koji je ZABORAVIO notni tekst za Normu, a imaju note ispred sebe....) gde su tu pomoćnici, psiholozi, saosećajnost  okoline...... Ipak, Bravo..... podržavam, samo je trebalo da se to naglasi. DA NAPIŠU !!!! Da publika zna. Da zdušno navija. Ovako, sve deluje očajno..... Humanitarna reklama izostala. Nemojte više da pravite ovakve propuste, nije fer.  Ipak treba nagraditi ovoliki trud ovih protagonista sa posebnim potrebama. Iako i ja imam veoma posebne potrebe... s kim si, takav si, ahahhaha..... Moja potreba je samo jedna...... Molim Vas..... Kada su operske predstave u pitanju, angažujte operske pevače. Samo to. Mislim da nije mogo od mene. Jer, ja bih da se vratim u „opersku matericu“..... kolevku opere, pevača, svega što se tako zove.
Ali, moram da priznam.... lagala sam u jednom od prethodnih blogova... rekoh da neću više da slušam Normu. Živo biće. Laže. Lažem ja, lažeš ti, ali nas ova   Norma nikada neće animirati.

Amin.


O istoj temi, ali iz drugog ugla. Ne znači da ako druga osoba sedi pored prve, čuje vidi i oseća slično;



24. 11. 2017.

Đakomo Pučini, Toska, Ana Rupčić, sopran, Vuk Zekić, bariton, Janko Sinadinović i Dejan Savić kao utemeljeni muzički zlikovac !!!






23.11.2017.


Vuk i  Ana, to su srca dva
voleću ih sve dok  uz njih, srecna budem ja

SREĆNA….
Srećna kada me “neko” na  operskoj predstavi rasplače…… a to se MENI desilo večeras……
Nakon sinoćne agonije frankeštajnovkih likova i pevača..... rasplakala me LEPOTA! Možda nije savršena, ali je meni bilo DOBROOOOO! 
Idemo redom….. da pokušam da budem, kao do sada, objektivna,….. a ako nisam po nekada uspela…. sve je to životno, dozvoljeno i hedonistički oprošteno od onih koji me razumeju ……
Uvod
Prva opera koju sam uživo čula, u ovom zdanju…. Bila je Tosca! I Milka Stojanović, Diva koja se tada  pojavila posle gostovanja u  MET-u.
(Neću da objašnjavam šta to znači)
A ja sam imala …. SAMO…. 13 godina. Parter desno, sedmi red, sedište 14….. “Otrovana” za sva vremena operom. Ko me, kako i zašto tu uputio…. nije za populous važno. Važno je da je pelcer uspeo. Zahvalna na tome beskrajno,  zato darujem ovo, i sva prošla i  buduća  pisanja …. onome ko je to bezrezervno i potpuno zaslužio!!!!!!
To je, donekle, objašnjenje za SVE koji će da padnu u nesvest ćitajući moje večerašnje impresije.
Razvojni deo (zaboga, pišem  ljudima koji znaju šta je to)
Ja sam LOŽAČ!!!!! Ali onaj koji se ne folira,….. nego  potpaljuje gde vatra počinje da se gasi,...   ako ima nade da se ne ugasi. Ili tamo gde treba da se raspiri.
Večeras…… OBAVEZNO !
Vuk Zekić….. od mene  “rasparan, došiven,  prikrpljen” koliko puta do sada. …  Večeras…. jedno veliko BRAVO!!!!!!
Da ne ulazim u analizu…. nisam  moljac, kritičarski, muzikološki, učiteljski, ili  ornitološki……. za sada ( počnem da pišem i imam jednu ideju, ali silina misli i  impresija me odvuče na nešto apsolutno neplanirano…. ne obećavam  da neću ući u analizu…)

Uloga za Vuka Zekića. Pojava, gluma, LEŽERNOST pri debitovanju u ovoj zahtevnoj ulozi…..pevački OGROMAN napredak….. SJAJNO !!!!! Scarpia.... beskrupulozan, neumoljiv, ohol, sadistički nastrojen, a ipak  željan ljubavi po svaku cenu...... Sve smo to DOBILI.... od Vuka..... Radosna sam, jer  neko kao ja, ko “pljuje” po mnogima….. pa i po Vuku …. ume  da se oduševi kada je to zasluženo. Još jednom….. BRAVO !!!!!  (Naravno da tu ima mnogo detalja koje sam zapazila i na koje treba obratiti pažnju, ali to su DETALJI  u odnosu na ukupan doživljaj, koji je meni  uvek bitniji od nekakvih sitničarskih nebuloza, ali ako nema ničeg drugog, ja sam onda nemilosrdno sitničava  prema  svima i svemu…..)
Tosca…. Ana Rupčić….. BRAVOOOOOOO !!!!!!
Ne verujete mi….. MORATE! Ana ima, za mene,  dramski sorpan vredan pažnje, ali samo  kada ovako, kao večeras, PEVA. PEVA !!!!.....
Uživala sam u boji glasa, izvajanim frazama, GLUMI punokrvnoj, ljubavnoj, dubokoj, vidljivoj, osećajnoj.... dočaravajući nam  najpre LJUBAV, potom očaj, ushićenost, strah, mržnju, strepnju, SVE….. jer  njen “manir”  zvani “subito piano” je smanjen  do fasinantnih momenata, i to je ono što je večeras učinilo da bude prava TOSCA ….. BRAVO ANA!!!!!
I tako….. ahahahhaha….. ponavljam sebe, ponekada….. a dopada mi se…. narcisoidna sam ….  Uverili ste se…..
Celokupan doživljaj večerašnje opere je PRAVI !!!! Za naše uslove, moram da naglasim, ali, uz malo dorade…. i za neke druge sredine, sasvim pristojne i  veoma poznate po kvlitetu…..
Dočarali su nam protagonist ono što je Puccini zamislio (ili libretista), sve jedno, ili bilo ko, ili samo ja….. IMPRESIJA je bila upečatljiva i veoma dirljiva……
Te Deum…..Vuk i sve posle i oko njega……Ogorman glas, gluma, odjek zloslutnog Skarpije…… TO !
Drugi čin….. Izuzetno dobro prikazan. Velika snaga drame. I .... Emotivan! Emotivan do mere da sam  se rasplakala…… Jer ako mi od siline muzike, energije na sceni i glumačko-pevačkog doživljaja krenu suze koje pokušavam da zaustavim.... disanjem, dubokim.... a one se  nekontrolisano otrgnu i krenu niz lice...... To je ISPUNJENJE.  Pokušavam da budem realna, da budem sigurna  da je bilo baš tako dobro…..ali…..!!!!!     Zar je to, u krajnjem slučaju  toliko važno????
Dozvolite da me nešto DIRNE, pa makar  ne bilo savršeno, a nije bilo….. pa šta? SREĆNA SAM! I to mi niko ne može oduzeti, ili  me osuditi zbog  lepote koju sam imala večeras…..
Zar nije CILJ svakom UMETNIKU da publika bude ushićena, dirnuta, “pomerena sa mesta “….????
Ja sam bila baš tako…… sve opisano….. večeras…..
I budite sigurni da nije  samo  “osećaj”…. da nije bilo  angažovanosti, unesenosti u uloge, dobrog izvođenja….. (….ona stvar… ) bi mi se dopalo.
Finale…… nećemo o tome….. sem da je Ana do kraja ostala sjajna !
Zaključak ….. Retko ujednačena predstava, mislim na SVE izvođače večeras….  jer obično sporedni likovi budu totalni promašaj…… ali, desi se čudo, pa se neke kockice i sklope…. večeras baš ok, svi su bili više od očekivanog, u stvari odlični, sem, naravno “mladog”, a zapravo beznadežno  prezrelog Gligorića…. Uvek  “besan, negativan i “odvratan”… I u ulogama i…. uopšte!
Orkestar….. Santa Maria della Salute….
Orkestar….. Kao prekuvana rezanca…..  svako ispadne, ili upadne kad  hoce, ili moze, ili  se slučajno zajebe…. Savić ….. muzički zlikovac! MUZIČKI ZLIKOVAC !!!!
To što je sinoć bila premijera, te je orkestar morao da  drlja ono što ne ume, a nama je prikazana ujdurma  “kvazimodista” i “pevačkih froncli” u haljinama iz veka koji je osmišljen  kao modernističko haotično ušmrkana priča…. PA ŠTA????  Što ste, O VI JADNI UPRAVNICI, prljavi i  neočešljani, za početak mog prozivanja, stavili dve predstave različitog senzibiliteta i zahteva jednu za drugom, a znate da imate hendikepirane uposlenike koji ne mogu ni pola od toga da odrade?????
Dakle, rezanca su svirala šta su mogla,…. a nisu mogla….. te su ispadala…. onako raskuvana…. kao pomije….
SRAMOTA !!!!!
Ipak, to mi nije umanjilo doživljaj, samo sam radosna da imam svest o događanjima…..
Publika???? Deca….. tapšu, ali ne viču BRAVO, a bilo je arija koje su to zaslužile. Ali nije bilo  tapšača….. onih koji to čine…. tzv. “ bravissimo premjeristi” , valjda su  umrli sinoć…. Oni drugi…. ”isfolirane kolege” …. imali su druga posla…. svoja….
Pojašnjenje….. Kolege?  Samo na premijerama….. I to  maximum  da odslušaju prvi čin, uz  mobilni, naravno,…. ali  za druge predstave  zdušno BODRE kolege preko fb….. ahahhahahaha…… LJUDI, pravi….. da, PRAVI….. LJUDI …..
Rezime
UŽIVALA SAM, rasplakali su me pevači…HVALA IM ! Već sam bila u panici da imam problem, jer me “ništa ne dotiče”.  Celokupna Tosca ….. punokrvna, emotivna, dramatična, odlična ! Još jednom, Ana, Vuče….. HVALA !!!!!
Ali…. ima i
P.S.
Osvrt na jednu simpatičnu epizodu iz moje mladosti…. Veza sa večerašnjom predstavom, tj, protagonistom…. Procenite….
Jesenje veče, baš kao ovo večeras, prilično toplo i mladalačko…. Posle jedne operske predstave, odosmo na klopu u Skadarliju, sve vreme  komentarišući kako je bilo, ko je kako pevao, šta se dogodilo…. A uvek se događalo nešto…. Ali ne  ni slično ovom vremenu I NEKVALITETU!!!!....
I tako, uz roštilj, obavezne ćevape, belu vešalicu i pomfit, a uz dodatke  raznih kobasica, omiljene kupus salate i ljutih papričica sa belim lukom i sirćetom…. toplog hleba, rakije, piva i vina… i konobara koji  krpom otresa mrve sa stola….. mi i dalje pričamo…. A onda se pojavi  legendarni Žika Obretković…. (znate ko je to, naravno, i dan danas me, i ne samo mene,  verno sačekuje kod opštine Stari Grad, kada se vraćam sa posla, a još uvek pod utiskom muzike) i poče svoju “veselicu”….  Mi mladi, srećni, opušteni, ali uvek umetnički nastrojeni….. Slušamo ga…. Zabavljamo se…. ali i primećujemo….. izgovor…. onaj problematičan, otvorenih samoglasnika….upada nam u “uši”…. Para nam uši….. naročito a, e, i….
Eto….. toliko…. mala asocijacija….. Samo što  je mesto pogrešno, ako me  razumete…. Jedno je ulica, drugo je Opera…. Jedan je Žika…. JEDAN !!!

Ja sam, ipak, neopisivo i mnogo  uživala…. oporaviste mi dušu…HVALA !





O istoj temi od osobe koja je sedela pored, ali to ne znači da se isto čulo, videlo, osetilo: