29. 03. 2017.
ŠTO
JA VOLEM GOLEM….. RASPON OPERSKIH PREDSTAVA
NISAM NIČIJA, SEM SVOJA I NJEGOVA !
BLAGODET
OD BOGA ZASLUŽENA !
POZDRAV
HVALJENIM, A I
“ISKASAPLJENIM” UMETNICIMA, UPRAVNICIMA, RADNICIMA, SLUŠAOCIMA….. I OSTALIMA
KOJI SU SE PREPOZNALI
U MOJIM REČIMA
JA
SAM PUBLIKA !!!!!
Publika koja voli operu, poznaje je, publika koja zna šta
je dobro, a šta nije. Neskromno? Nikako. Samo tačno, provereno.
A publika je
OSETLJIVA u svim evropskim i svetskim gradovima, malim mestima, svuda gde
se OPERA dešava…. jer i tamo, pogotovu
tamo, publika PREPOZNAJE kvalitet. Plaća
karte, prelazi i preleće pola zemaljske kugle da bi čula ono što hoće i bira šta će da sluša ili gleda…… i očekuje KVALITET koji je ponuđen.
Ali, isto tako, “Tamo daleko” svi drhte od nemilosrdnih kritičara…… Mi smo ovde. Naši.
Sami sebi neprijatelji. Pa kada se pojavi neko ko napiše utiske, znalačke, realne,
a to ne prija svima… počinje ORANJE. Na sve strane. Zalud.
Ja nisam nemilosrdna,
iako mnogi tako shvataju moje pisanje.
Želim da se podigne nivo naše OPERE, a
postoje veliki uslovi za to. Ali, NEKO
NEĆE. E, zato se pojavljujem, slušam, pišem
i navijam za pomak.
Kada sam ja počela da odlazim u operu, omamljena njenom lepotom,
i da intenzivno slušam i pratim…. i kada sam postala njen deo, u svakom
smislu ovog napisanog, ….. recimo, orkestar i hor
su u to vreme bili daleko lošiji od
danjasnje realnosti. Mi sada imamo kvalitetne muzičare, i u orkestru i u horu.
Ali…..oni su kao ulovljene ribe…. praćakaju se, ne bi li se izmigoljili iz
mreže. Tu nastaje problem… identičan je problem i sa pevačima, na svu ozlojeđenost mog
pisanja. Ako NEĆEŠ DA SE MAXIMALNO DAJEŠ I TRUDIŠ, AKO TI PUBLIKA NIJE SVETINJA…… IDI
!!!!! Nema mesta za amebe….lignje i ostale beskičmenjake. Iako mi nismo zapad,
MNOGI mladi, vredni pažnje, školovani i dobri…..čekaju…..izgleda uzalud, sem
ako ne pronađu odgovarajuću vezu. Toga ima svuda, da se razumemo, samo se tamo ne postavlja pitanje kvaliteta, on je
podrazumevan. Kod nas nije. Tu je problem. O tome pišem.
Kod nas je sve, kao i
SVE DRUGO. Naopako. A kada se pojavi neko
(“bračni supružnici”)
koji bace kamenčić u žabokrečinu, a stanovnici iste se uznemire…… kuku,
lele. Po koga? Po stanovnike spomenute sredine. I…..kao u svim okruženjima i situacijama,…. neki se pokrenu, napreduju, trude se i uspevaju, neki
stagniraju, neki potonu još više, a najbrojniji
KREKEĆU. GLASNO. DOSADNO.UPORNO.
Na kraju….. zanemoćaju.
Rekla - kazala kod mene
nema osnove. Ko koga poznaje, ko je sa kim u ljubavi, poslovnoj, bratskoj, finansijskoj,
erotičnoj, porodičnoj…… ko kome smešta, čini, uzvraća, plaća…Ko koga, gde, kako
i zašto????? NEEEE !!!!!!!!!! Ja sam publika!
Ja uvek pišem o svežem utisku operske večeri,
pevačima i kompletnoj predstavi. O kvalitetu, ma kakav da je. Ne o odnosima,
igrama i kuhinjama. Kuvam odlično, recepte pamtim, nove pročitam i
odaberem,….. kao i predstave na koje odlazim. Ali u tim predstavama, sastojci su vec poznati, a Vi im dajete začine,
određujete aromu, a na ukus koji se proizvede, reaguje publika. Ona koja je
došla da uživa, ona koja je došla zbog poklonjenih ulaznica i ona koja je došla
da podrži protagoniste, ma kakvi bili. Ja o tome pisem. Ne pripadam nikome, sem
sebi, i njemu.
Vidimo se ….. Odahnite,
ne idem baš na sve p…………
..
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.