28.11.2018.
Bljesak u
Operi
Rigoletto... Dragutin
Matić
Odavno
se nisu u operi čule ovakve ovacije, dugi povici „bravo“ i neprekidan aplauz na otvorenoj sceni, kao i na kraju predstave, koji su večeras bili upućeni Dragutinu Matiću kao Rigoletu.
Zasluženo. Dirljivo do suza. Fantastično pevački i glumački. Doživljaj za dugo,
dugo pamćenje.
A
sinoć je otvorena izložba u Muzeju Narodnog Pozorista, povodom osamdesetog
rodjendana jednog od najvecih baritona proslog veka, pod nazivom : Nikola Mitić, bariton 20. veka.
I
jeste bio grandiozan. Odrastala sam uz njega, kao i uz velikane pored njega.
Imena slavna. Svetska.
A posle večerašnje predstave, koja je bila
upriličena povodom od sinoc, i večerašnjeg Rigoleta, sigurna sam da će 21. vek imati svog baritona.... Dragutina
Matića.
I
šta posle ovog zasluženog hvalospeva da pišem dalje.... Da je večerašnja
predstava, pored Dragutina, imala samo
još dva važna aktera za kompletnu
pohvalu.
Muški
hor. Da, muški hor je bio sjajan. Ne toliko perfektan, koliko kompaktan,
precizan, dinamički uverljiv... nekako uzbudljiv. Da, muški hor.
I.....
Anu Zoranu Brajović sa „svojim orkestrom“. Dobro vidite. Ana je bila za svaku, ne samo
pohvalu, već je pobudila želju da nam ovako diriguje operama i da ovako lepo,
elegantno, profesionalno i stilski izgleda. Bas sam srećna. Bravo Ana. Jer,
zahvaljujući Ani, Rigoleto je imao energiju, sadržajnost, tok i kulminaciju, sa
svim mogućim nijansama na koje smo odavno zaboravili. Orksetar uz
Anu... odličan.
Znači...... SVE MOŽE.
A to me neizmerno raduje. Da i kod nas bude jedna lepa predstava. U celini. A
to je jako važno.
E
sad, što nisu svi bili na istom nivou...
Vojvoda
od Mantove, Dejan Maksimović.... korektan, dobar... standardan.
Djilda,
S.S.S..... do pred kraj predstave uobičajeno drhtava , neubedljiva, nečujna,
bezlična. Ali...... poslednji čin je bio njen. Poslednja scena, u duetu sa
Dragutinom.... za suze. Dirljivo, sa divnim frazama, pijanima, glumom, pevanjem.
Ko će da joj oprosti bledunjavost tokom
cele predstave, zbog poslednje scene.... Ja ću.
A
onda, naša posla..... ne može sve da valja....
Madalena...Tamara
Nikezić. Ponoviću, iako nisam htela da kvarim lep doživljaj, Tamara ne bi trebalo da
peva. Nigde, ne u operi. Po ko zna koji
put, u čuvenom kvartetu, ZBUNJUJE svoje kolege, jer NIJE NAUČILA ULOGU. (Ne nauče
ni drugi, ali to nije tako uočljivo, iako njima opraštaju neki tamo, a ja nikome). Tamara ne zna da peva, pride.
Ponoviću.... nemojte da nam kvarite opere puštajući je da pokušava da peva, tj,
ne peva gde treba, ne upada gde treba, pravi haos na sceni..... Pa i amateri se
bolje spreme... Da li nova direktorka poznaje taj čuveni kvartet, da li zna šta
se desilo.... ako ne, neka pita svoje kolege, ili neka pogleda paritutru, ako je
uopšte bila svesna propusta....
Mladih
je bilo nekoliko, vredni pažnje su, nama već poznat i odličan Pavle Žarkov kao
Marulo, a veoma prijatno iznenadjenje je bila Mina Gligorić kao Djovana.
Konačno da manje uloge čujemo u dobrom izvodjenju.
I
eto.... 50-ta predstava Rigoleta, Sjajni Dragutin Matić, muški hor i Ana Zorana
Brajović. Bravo. Ipak smo uživali i bili dirnuti. Hvala, čekamo vas opet. Nadam se, ne predugo.
O istoj temi, ali iz drugog ugla:
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.