26. 02. 2017.

"Moć sudbine" Đuzepe Verdi. Beogradska opera, Narodno pozorište, Jasmina Trumbetaš Petrović, sopran, Miodrag D. Jovanović, Ivan Tomašev, Nebojša Babić, Jadranka Jovanović, Dejan Maksimović
















Moć sudbine ili moć prodavanja magle ?

Bila je ovo utakmica treće lige….
25. 02. 2017.

Rezultat 3:3…..u prevodu, troje odličnih, troje užasnih,.. ostatak, koliko je  bitan, bio je jadan, ali će dobiti opomenu.
Odakle da počnem? Od ugrabljenog viskija nakon predstave, da se smirim. Ali, nije taj jedan viski  ništa učinio, a drugog nije bilo, popili neki minorni likovi, koji su došli u prvom naletu,,.. ali sa JAKIM komentarima. Gospode, oprosti im.....
Nemam snage da ulazim u detalje, iako bi mogao da se napiše traktat. Kraća verzija je primerenija.
Jasmina Trumbetaš, večeras Leonora, iako sam  sinoć, a i unazad par godina, bila opravdano  skeptična u vezi njenih uloga….. večeras je BLISTALA. U svakom smislu. Pevačkom, glumačkom, u doživljaju,  predanosti,….. BRAVO !!!!!!! Jako bih volela da ovako sjajno bude STALNO, jer bismo onda  imali još jednog soprana, kome se radujemo. Jasmina, ne posustaj, ima  publike koja te voli, ali samo ovakvu. A meni je drago da sam pogrešila u prognozi.  Dakle, čuda su  moguća, a naročito kod nas, pa ko izdrži i ne lipše,.. sledi mu zelena trava.
Ivan Tomašev, Guardiano,.. postojano odličan, ubedljiv u svojoj ulozi, i pevački i glumački,  zapravo znatno odskače od ostalih  protagonista, jer se “čuje i vidi” drugi, pravi način  profesionalne posvećenosti operi i ljubav prema istoj. Topao, a moćan  glas, odlična tehnika, zavidan dah, fraze,.. sve.  Bravo!..  Samo nam te je  malo!
Nebojša Babić! Fra Melitone.   GLAS!  GLUMA!  SVE!  OVACIJE.  BRAVO !
Ali, u ovoj operskoj kući nema mesta za njega,….  ahahahahhahaahahaha….. koja farsa. Koje ludilo upravničkih ujdurmi..  Pa kako UPRAVU nije sramota da  lik, koji nije glavni, ali jeste važan, dobije NAJVEĆI APLAUZ NA OTVORENOJ SCENI….. veći od svih….. a, da ponovim, nema mesta za njega,.. Slatki ste, u prvoj loži, samo za premijeru, u odelu….
Ali zato ostali _______ zaostali, pokvariše veče, operu, doživljaj. Svaka im čast. Ali imaju podršku. Sa prve galerije desno. I iz “rupe”, tj, “ jame”. Ko drugome jamu kopa, ahahahhaahaahha…… dakle, dalje od RUPE, ili JAME.
Iako sam u mometnu, kada se Baba Jaca bacila na kolena i “otklizala “ do rupe, bila ushićena, misleći da će i da se baci u nju, (ko drugome……), mojoj radosti je brzo došao kraj i  uleteo HOROR!
Iznemogla u svemu, da potvrdimo   déjà vu…. Jadranku Jovanovic MORA da bude sramota ! Što  se kreće scenom na kojoj ljudi PEVAJU, a ona ŠTUCA, TRZA, mlati korbačem u prazno,  obučena u crveni triko ukrotitelja slonova,  “zapišava” daske (diže nogu kao kuče kod drveta), svaki put kada ima POLA OKTAVE (od najavljenih dve ipo, osta samo pola, a od  pola - pola ) jer nema ideju šta da radi, sem da, na početku, izigrava bajatu "ribu" u čizmama, a u sledećem činu razuzdanu!!! gejšu među ratnicima ????? A tu se reditelj tek pokazao kao protuva koja je maznula lovu i otišla. O njenom  “pevanju” nema govora, čuli smo neko kratkotrajno krkljanje, poneki neartikulisani vrisak i naravno, sve vreme opsednutost izgledom. Prošlo joj je vreme da se povuče sa scene kao “omiljena”, dozvoliće sebi da bude ismejana……  Koliko mozga, toliko blama.
Dejan Maksimović i Miodrag. D. Jovanović….. Glavne role.  Predivne. Postale su nam omražene. HVALA NA MALTRETIRANJU ! Duplom, u duetu, zavijanje na nivou. Uz njih, ćosavi Tarzan, pustene slinave plave kose, zaboravio  ulogu,  misleći da ima lijanu, riče nešto nerazumno. Gospodo….   Sledeci put vas izbegavam. Moram da se čuvam. 
O kostimima i režiji….. Mislim da su svi šizofreni. Papazjanija od kostima, izmešane epohe, uloge, radnja, ….. ludilo za psihijatriju.
Nije ni čudo što su nam pevači ovakvi…..  kada sve ovo trpe.
Ali, kao što rekoh, čuda su moguća, pa ja hvalim harfu, klarinet i violončelo….. bili su više nego uobičajeno dobri. Dakle, mogu i oni, ali samo kada hoće. U prevodu, daj šta daš, makar ponekad.
Rezime….. ni viski, ni šnicle, ni sir, ni vino….. ne pomažu…. ovo je postojano, moje viđenje.
Do sledeće predstave.

Čuvajmo se .

25. 02. 2017.

Predpremijera. "Moć sudbine" Đuzepe Verdi, Narodno pozorište, Beogradska opera, Jasmina Petrović Trumbetaš, sopran, Jadranka Jovanović, mezzosopran, Dejan Maksimović, Miodrag Jovanović,........,


















LA FORZ DEL DESTINO !!!!!
Prevod…..
MOĆ SUDBINE

24. 02. 2017.


„Politika“, kao nekadašnje  novine od ugleda,  pravog informisanja i realnih , profesionalnih  saznanja, bez laži… A danas, kao i sve,… korumpirana,  izgubljenog ugleda i verodostojnosti članaka, dozvoljava svojim  NEUKIM, DISKUTABILNIM NOVINARIMA I UREDNICIMA  RUBRIKA DA PUSTE I OBJAVE  da  piše ko šta hoće…. sve zavisi ko je koliko platio, ili  ima dug….. pa mu se može J
Evo:  Šta  reći, a ne uterati strah sutrašnjim protagonistima operske  premijere…. LA FORZA DEL DESTINO!!!! jer  objava  intervjua, ili  članak B.L.???????  u POLITICI, kod mene izazove  PANIKU…… dokle da LAŽETE LJUDE ?  A većina ZNA !!!!!! Istinu. (Pišem o  našoj operi i  člancima  koji su vezani za operu. ) Ja nemam nameru da  pustim, bez komentara, da NAMA, (publika),  a samnom  i priličnom broju  ljudi od znanja, ukusa, profesionalnih uspeha i ostalih veoma priznatih uloga - pričam o operi-PREDSTAVE TEKST…
“Моја улога је веома захтевна у вокално техничком и искуственом смислу, а мислим да смо сви успели да се уклопимо са редитељем Палошем. – Моја Прециозила (алтернација Александра Ангелов и Љубица Вранеш) лепршава је и нема никакве везе са радњом и свим другим трагичним ликовима. Шалим се, наравно. Али и многе моје колеге не знају да она само делује лако и лепршаво, али је баш зато тешка. Има распон од две и по октаве, захтева игру и то тело треба да поднесе – рекла је Јадранка Јовановић.”
Ili
Редитељ Палоша је одушевљен чињеницом да је славни композитор Пјетро Маскањи, родом из Ливорна, боравио у нашем театру два пута 1924. и 1926. и изразио је жељу да наши певачу гостују у његовом театру, у Маскањијевим делима.

Rekla, kazala….. JADRANKA NE ZNA DA PEVA, dokazano unazad 30 godina,… A sve manje i da igra,…. ostarila je! Kakve dve i po oktave?????… Jaca ne moze da otpeva ni kvintu……!!!!!!!, Ko koga pravi ludim????? E sad, što  mnogi  vole njen zastareli šarm,  poluglumu i nabedjenu veličinu… to je  pitanje  LJUDI NA VLASTI,…… bilo koje vrste,….. da li dirigentske,  političke ili bilo koje druge,…. nije važno,… VAŽNO JE da  MI KOJI  DOBRO POZNAJEMO OPERU, ZNAMO  DA NAS SUTRA ČEKA HOROR !!!!!  Jer je i poslednjih  “million” Jadrankinih predstava bilo HOROR. A tu nije kraj….
A da li se  Italijan pogubio u izjavama???? Neeeeeee…… Leggerezza….. Lui e felice,….. Uzeo lovu, odradio leggerezza, video sa kim ima posla, uobličio svoj rad i…. ode dalje….. ali tamo, dalje, sa mnogo više pokazanog znanja, entuzijazma, rada…… Koliko para, toliko… sranja …..
O ostalim učesnicima,….. sutra, nakon premijere, ( ostavljam  mogućnost za UNIVERZUMSKA IZNENADJENJA….. npr. …. Jasmina Trumbetaš… iznemogla u predhodnih  nebrojeno predstava, bez glasa, stasa, glume…. bilo čega, da nam sutra BLJESNE?????)…..
Iako, opet potvrđeno, znamo šta nas čeka, sa malim, oscilatornim  pomacima,… gore, ili dole,…. sve jedno…… podela za premijeru je totalno promašena, ali, valjda to odgovara upravi, povratku nekih koji su odsustvovali (a nisu morali ni da se vrate) a  o kojima ću tek da pišem…., promašenim gostima sa zastarelim  objašnjenjima o “vidjenju”  opere kao reinkarnaciji prvobitne……
”Gост из Италије  Алберто Палоша, уметнички директор театра у Ливорну  kaže :“Сцене ће бити осликане, по италијанском маниру, а костими су ипак модернији.” 
OOOOOOOOOOOOOooooo…….
 Gospode, smiluj nam se !  
Pa DOKLE…… DOKLEEEEE ?
Ja sam veoma, po pitanju energije i “žilavosti” iste, izdržljiva,.. a sve ovo pišem u nadi da će NEKO????? …… Možda moja komšinica koji “voli muziku”,  da se trgne i hoce, jer VOLI !!!!!!...
Ali VI u OPERI????? NE !!!!!!
A…. ipak da pročitate i zamislite se?
Ja vam želim, SEBE RADI !!!!!!  mnogo boljih  ostvarenja,…. sveukupno. Ako me razumete?



O istoj temi, ali iz drugog ugla:

19. 02. 2017.

Aida. Đuzepe Verdi, Beogradska opera, Sanja Kerkez, Dragana Del Monako, Janko Sinadinović, Vuk Zekić, Mihailo Šljivić.

                                  















18. 02. 2017.
                                     Usamljena Aida

Iznenađenja u našoj operi su postala sastavni deo svake predstave, pa i ove večerašnje Aide. 
Imali smo operu, gde je Sanja Kerkez (Aida) bila sjajna u svakom smislu. Najpre pevački, sa divnim pianima, punim i jakim forte, iznijansiranim frazama, odličnom glumom, lepim izgledom (Bogu hvala da se podsetimo da imamo i lepog soprana), sve kako dolikuje jednoj ovako zahtevnoj ulozi i ne mogu da se ne setim čuvene Sete del Grande koja je svojevremeno gostovala kod nas kao Aida, jer me Sanja večeras podsetila na nju. Dakle, BRAVO !!!!!
I….. eto…. to bi bilo to. Aida sama, jer ostali pevači,  ako možemo tako da ih nazovemo, nisu bili ni približno sličnog kvaliteta, kakav je ovaj naš divni sopran.
Ipak…
VDD Janko Sinadinović (Radames) uporno peva sve što pevaju tenori, iako za ovu ulogu njegov glas nikako nije prikladan. Meni lično, više bi odgovaralo da ga slušam na nekom drugom mestu, jer taj “otvoreni glas” i samoglasnici koje izgovara,.. ne pripadaju operi. O osećaju da mi se svaki put pred njegovim kobnim visinama stegne grlo, već sam pisala, samo što se osećaj svaki put pojačava, a  grlo me sve više boli. Dokle tako?
Dragana del Monako (Amneris) iako se zdušno trudila, zvučala je amaterski, do bola. Povremeno  neartikulisan, povremeno prazan, uglavnom bez finog vibrata, glas je bio sve, samo ne operski. O glumi,.. o osmehu posle svake fraze, a nije mu tu mesto, da ne govorim. Kao da nije  u operi, već na fotkanju za časopis. A i to  joj više ne priliči.
Vuk Zekic (Amonasro),.. očito nije razumeo svoju ulogu, iznemoglog, nesrećnog, zarobljenog  etiopskog kralja, uplašenog oca,.. sve vreme se drao kao na klanju.  I to falš. Ako je od njega, mislim Vuka, previše je.
I, da se vratim na  iznenađenje,... Mihailo Sljivić (kralj Egipta), kao čvarak pred kraj kuvanja,..  kod svakog tona poskakuje, sa intonacijom je u svađi, gluma…šta je to?  A šareniju i smešniju biografiju nikada nigde nisam pročitala…. od toga da je bio Vukovac u osnovnoj školi, preko obaveštenja da je diplomirao na ETF-u, potom gde je sve i  kod koga učio (ali nije  i naučio) pevanje, do  spiska  nastupa, kao solista, ali i sa horovima, a kao vrhunac  imamo spisak NAUČENIH ULOGA!!!!
Mihailo… discolpati !!!!!
I da završim ovo pljuckanje osvrtom na  Trijumfalnu Scenu. Skromno, nezanimljivo, mlako, haotično tumaranje svih aktera, pevača, hora, dela baletskog ansambla. Papazjanija u bujanju. A baletski par…..? Oboje skoro isto gradjeni (?) Ona krupna, “teška” za igru, troma. On zgodan, okretan….
Bar sam nešto lepo napisala za kraj. Do sledeće predstave. A htela sam da pišem hvalospeve. Samo nisam, sem Sanji Kerkez, imala kome. Više sreće nadam se, uskoro.

I vama a i meni.



O istoj temi, ali iz drugog ugla:

12. 02. 2017.

"Trubadur" Đuzepe Verdi, Beogradska opera, Dejan Savić, Dragutin Matić, Janko Sinadinović. Nataša Jović Trivić, mezzosopran, Jasmina Trumbetaš Petrović, sopšran, Dragoljub Bajić.





Voglio una donna !!!!! Voglio Leonora !!!!!

 11. 02. 2017.

Kad  zadovoljna Vlast  ubaci mrvu POLETA !
A publika ne prepozna . Ni Vlast, ni Polet !
Trubadur bez Leonore? Može.
Pravim ljubiteljima umetnosti,  naš operski ansambl    priušti  večeras poprilično zadovoljstvo, na NAŠEM NIVOU, jasno,…i….dobismo POLETNOG DIRIGENTA  ( do sada uglavnom nezainteresovanog i mrtvog) koji nam je podario   jednu VEOMA ENERGIČNU I SASVIM SOLIDNU OPERSKU PREDSTAVU !!!!.... Retkost……
“Il Trovatore”  !!!  OOH LA LA !!!!!
 Možda se meni to učinilo kao KORAK OD SEDAM MILJA, jer smo u prethodnih nekoliko  predstava imali  razne ŠOKOVE.  Zapravo, direkcija Opere nam održava  park u kome preovladavaju klackalice. Malo gore, malo dole (u prevodu: nekada dobro, nekada lose). Tako imamo kondicije za svu akrobatiku koju nam serviraju. Neka, kalimo se.
Ali, Večeras, Pomak…. svaka čast. E sad, što to nije trajalo do kraja….. ima vremena…. kako godine  VLASTELINSTVA  budu išle, tako će i predstave da nam napreduju,  ali samo  kada ovaj dirigent ne bude za istim pultom. Ahhhhhh, pisanije o dirigentima je  u najavi,  te zato  pišem o večerašnjem Il Trovatore J !
Za mene je ovo bila jedna zdrava “MUŠKA” predstava. Sa manjim nedostacima, ali neću da kvarim zadovojstvo koje sam osetila tokom cele predstave.
Počeli su nadahnuto, razigrano, odlično. Prva dva čina u istom raspoloženju. Treci i četvrti, lagano posustajanje, ali ništa strašno.
Strašna su bila dva “glasa”….Tatjana Mitic i Predrag Gligoric. Preblaga je ta reč za njeno neizdrživo  “ljuljanje” i njegovo krkljanje. HOROR. Toliko o njima.
Bajic kao Ferando je počeo konačno da napreduje i da ozbiljnije prilazi ulogama. Osetno bolji (pevački) nego do sada, ali nista više od toga. Samo bolji.  Zato je glumački je bio  ubedljiv, držao je, uz kolege, predstavu skoro do kraja.
Janko kao Manriko je bio najslabija “karika”, iako je uloga glavna, u ovom muškom trilingu. Pevanje na silu, pucanje glasa, ali  dobre visine. Ipak,  nije uloga samo ispucati par visokih tonova, a sve ostalo, kao što rekoh u jednom od prethodnih pisanja o njemu, “dole nista, gore svašta”. I dalje je tako. Ili VD, ili tenor, kod Janka oba ne idu. A ni kod publike.
DRAGUTIN MATIC, Grof Luna, BARITON ! Baritončina. Iako ni on nije bio sasvim besprekoran, jedino smo od njega doživeli EMOCIJE. Od divnih “pijano” fraza, do volumena koji dugo nisam čula. Odlična tehnika, gluma, osećanja, prikaz onoga šte je Verdi zamislio u toj ulozi. A glas … za uživanje. Bravo !!!!!!
Nataša Jović Trivić kao Acučena, večeras je bila posebno inspirisana. Odlična, (sem  u najvišim tonovima) ali je to vešto prikrila, a to je sposobnost koja mora da se pohvali, jer i to treba umeti. Yrlo  sugestivna, upečatljiva, dirljiva.

Dakle, uživali smo u jednoj celini punoj energije, radosti, naboja. Bez Leonore. Takva kakva je bila večeras,ne treba nam. I ovako je bilo  jako dobro.



O istoj temi, ali iz drugog ugla:


09. 02. 2017.

Verdi, Travijata, Ekaterina Klementieva, Ilmar Lapinš, Alfred, Vučko, Flora. Beogradska opera, štikla i umrli muzičari.




















   08. 02. 2017.

Ko nam  stalno peva, i u ludilo  nas vodi,
 to je naš  Alfred  sto operom brodi


Odakle da počnem ? Od uvertire?
 Kraj pre kraja.  I neočekivana smrt do jaja !
Ilmar Lapinš, gost dirigent, danas  metuzalem, a i dalje  dirigent, kome smo se davnih osamdesetih GLASNO smejali sa druge galerije, levo (to je bila  baza ljubitelja i POZNAVALACA opere). Opet nam je priredio mučenje. Podrazumevano, jer ako je pre trideset godina bilo za ismevanje, sta sada da očekujemo? Da umre, u duetu,  sa Violetom  Valeri, on u fraku, ona u crnoj koncertnoj haljini i visokim štiklama. Kostimograf? Reditelj? Direktor, pardon VD? Ima li koga, sem upravnika koji to, očigledno, dopušta!!!!
Vraćam se na uvertiru, koja je trajala do besvesti, sa iznemoglim Lapinšom i muzičarima, koje baš boli uvo, ko im maše. A onda se pojavljuje ONA. Gošća, Traviata,  Ekaterina Klementieva. Sa greskom. Da li slučajnom, ili ne, sve jedno. Gošća  ima mentalni ( uglavnom memorijski, od treme ili amaterizma, a samim tim i neiskustva?) PROBLEM. A Bog joj dao veoma lep glas, zvonak, prodoran,  lak kao pero, moze da peva kao slavuj, ima divan pijano,  odlične nijanse i dinamiku, solidnu glumu,  ali…….  PREKID !  U sred arije! I to se ponavlja  kroz sva tri čina – e to je  bila  jeb...a, ali  bez vina. Gospodo, mi nismo prihvatilište za  unesrećene.  Mi smo došli da slušamo operu!  Šta tu nije jasno ? …. Prvi čin: Arija  Follia?  Ne znam. Da li je FOLLIA????? (glupost)  Ekaternia ima blok dva puta! I više nego dovoljno. Ovo nije amatersko društvance iz Prćilovca, pa da se radujemo  SVEMU I SVAČEMU. Ovo je OPERA. Beogradska. Alal vera! I sta me briga kako će do kraja ići dalje i da li će? Ja sam nemilosrdna publilka, ne ova koja  je večeras, kao i na svim drugim  predstavama, potpuno bez ideje šta je dobro a šta čujemo, ja sam ONA NEMILOSRDNA ZNALAČKA PUBLIKA koja NEĆE da štedi izvođače. ONA nastavlja kroz operu sa svojim LUDOSTIMA. BEZOBRAZLUKOM ! Surovo?  A nije surovo da nas  maltretiraju ovakvim izvođenjem. I još plaćamo!  Jeste naša volja, ali nam je “servirana” gošća, te svako normalan pomisli da je BOLJA od domaćih…… I šta me briga šta će neko da kaže, da li je imala ovaj ili onaj problem. Izbledeli kaleidoskop, sa propalim staklićima? Pitaćemo Savića zašto nam dovodi defektne pevače. Pa mi ih već sasvim, zapravo previse, imamo. Još ih sada i uvozimo.  Zar nam nije dovoljan, a nije jedini, nažalost, Plazinić? Neću da pišem  o njemu. Sve je isto, ili još gore. Jedino su ga očešljali. To je promena. Nevažna.
Imamo u Travijati  i  Oca Žermona. Divan lik, TOPAO, zaštitnički. A mi slušamo Vuka Zekica. Vuče, Vuče, tako se ne arlauče. Da li je Vučko  čuo za PIANO, kao pojam dinamike? Peva kao drvoseča nakon dobro obavljenog obaranja drveća. Vojnički, odsečno, paradno, gromoglasno, iseckano, nimalo LEPO. A ima odličan glas. Ali nema školu. I sta sad? 
Sve je trajallo predugo. Od uvertire do kraja. Deda Ilmar zeznuo.  Poslednji čin?  Follia? Violeta ustaje iz kreveta, bolesna pred umiranje, izmučena….ali avaj …. Mi je vidimo našminkanu kao holivudsku glumicu na crvenom tepihu, umesto našminkanu za odlazak u smrt, u crnoj haljini i ŠTIKLAMA !  Ma može ta kombinacija, kako da ne, ali za neke druge stvari. I Štikle bez haljine. Erotika, lepota. Ali….. Ne  kod Verdija, nije on tako zamislio svoju umiruću Violetu.  Ne kod ovakve Travijate. Ja sam poželela da umrem.  Ne oni.  Oni su bili raštimovani, jadni,  raštrkani na sceni,  niko nikoga    ne čuje, svi pevaju zajedno, a svako za sebe. Tačno. Svako za sebe: Ali, nažalost,  i za nas!  Jedino je tu  mogla Anina da nas spase, da je umela, ali  I ona je, jadna,  zalutala, kao  i svaka sobarica, služavka, glasnica…. kojih ima u skoro svakoj operi, a koje su, po pravilu, kod nas, apsolutno užasnih glasova. A nama ovo večeras uopšte nije trebalo. Ne ova postava, ne ovaj dirigent, ne ovo lagano mrcvarenje. 
Od silne izmučenosti, zaboravih na baletski performans. Za ono što smo večeras videli, nalazim opravdanje da  su u “štrajku”, pa su nam  poslali 5  "nazovi  balerina", sve pozamašne i debeljuškaste. A baš one bi mogle da potpomognu  sopstvenom UBU,a i same sebi,  da se, npr.  prijave za štrajk gladju.  Možda bi nam, nakon  toga, balet  bio bolji.
Jedini lik koji je večeras bio  dostojan uloge i cele opere u svakom smislu, je  Flora, Ljubica Vraneš. Ali ovo nije opera Flora, već Travijata. Ili sam ja pomešala nešto?
Obrni, okreni, I dalje idu  prema meni. A ja …. Postacu alkos, zbog njih. Ili ovisnik o tabletama. Tabletoman, narkoman, ali nikako, ne na ovaj način,  batakoman. Jer kada je sve KONAČNO bilo gotovo, izađoše na scenu akteri u svojim kostimima, jedino se gošća pojavila u koncertnoj haljini  sa šlicem, (nemam ništa protiv, naprotiv )  I štiklama (u kojima je umirala i umrla) i pokazala nam  svoj batačić. Draga Ekaterina,  pa mi takve trpamo u lonac, za supu. A one prave batake, od kojih se  sve zamuti u glavi ?….Upitajte muški svet…..


O istoj temi, ali iz drugog ugla:


02. 02. 2017.

Cortigiani, dobro uigrani, Narodno pozorište, Beogradska opera, Verdi, Rigoleto, Dragutin Matić, Dejan Maksimović, Zorica Mitev Vojnović




























RIGOLETO (moja omiljena opera)

CORTIGIANI, DOBRO UIGRANI           
    
Da sve može, i još da bude, za naše prilike odlično, uveriše nas večeras operskom predstavom Rigoleto. 1.februar 2017. sreda. Nije bilo  gostovanja, ni pravih ni lažnih, pevao i svirao naš domaći umetnički populus. Ali... nešto se dogodilo ! POJAVILA SE ENERGIJA !
Temperamentna Zorica Mitev Vojnovic, vrcavog duha, pogleda i pokreta, od samog početka do kraja držala je sve konce (čitaj operski ansambl-soliste, hor a naročito orkestar) u odlično umotanom, spakovanom i zategnutom klupku, koje se, inače, često odmotava i mrsi u zavisnosti od „držača“ istog.
Dakle, kao što sam pre izvesnog vremena napisala, nije da NEMAMO nego NEĆE! A zašto su večeras HTELI, ne znamo, bar ja.....
Prva slika Rigoleta prodje kao u snu, jezgrovito, vedro, poletno, u jednom dahu. I tako do kraja, verovali ili ne. Hor, koji u skoro svakoj predstavi UVEK kasni ,mrmlja, i vuče se po sceni, večeras do te mere dobar, da se prvi put čula odlična dikcija, pa čak i dinamika. Orkestar... „urihtan“ do sopstvenog maksimuma, „poslušan“, razgovetan, dinamičan  i poletan. Možda su dobili nekakav stimulans... ili su bili „zagrejani“, nije važno, bili su ORKESTAR.
Ipak, ovaj dan, sreda,1.februar 2017. je  poseban dan, jer smo iznenada doživeli sreću zvana „Plazinic otkazao predstavu“. E, to se ne dogadja često. Zato je danas,ponoviću, poseban dan. I zahvalna sam  na tome. Radosna. Pamtiću ga. Dugo. Sa osmehom.
Uleteo je, tako se kaže u muzičkim krugovima, Dejan Maksimović i priredio nam veliko zadovoljstvo. Vojvoda od Mantove je na sceni sugestivan, stasit, a pevanje za svaku pohvalu. Mislim da je iz predstave u predstavu sve raspevaniji i razigraniji. Zato ga treba „rabiti“ što češće, na radost publike (ili bar  moju), jer publici je, zapravo, sve jedno ko i kako peva, aplaudiraju svima isto, sve dok neko ko uočava razliku izmedju osrednjeg i jako dobrog, ne nametne jačinu aplauza, a publika (čitaj zalutale ovčice) jurne u imitaciju. Da li se to i večeras dogodilo na samom kraju predstave, ne znam , ali znam da  u ovoj sezoni, koju sam pomno pratila, sa izuzetkom od par predstava na kojima nisam bila, a za koje sam sigurna da nisu bile ovako dobre, do sada pevači nisu izašli OVOLIKO PUTA da se poklone. Ja sam u predstavi uzivala, i zato ne znam KOLIKO PUTA.
Tome su svakako doprineli i ostali pevači, ali večeras sam posebno naklonjena glavnim muškim ulogama.
Rigoleto !
Bariton! BARITON ! Dragutin Matić. ODLIČAN!!!!
Dugo vremena posle mog omiljenog baritona Slobodana Baneta Stankovića, jedino Dragutin Matić može da kaže da je BARITON. I to kompletan. I  pojavom, i glumom i volumenom a najpre pravom baritonskom bojom. BRAVO !
I tako, uz raspevane, energične, poletne i ubedljivo prikazane likove,  bili smo svedoci dirljive priče koja je uspela da nam izmami i osmeh ali i po koju suzu. Bravo svima !

Ho detto RIGOLETO !     



O istoj temi, ali iz drugog ugla: