17. 01. 2019.

Verdi, Travijata, Narodno pozorište, Beogradska opera, koncert, Evgenija Jeremic, sopran, Dragutin Matić, Dejan Maksimović, Ðorđe Pavlović, dirigent, Opera Beograd,...























16.01.2019.

Travijata u dva čina

U prvom je, za večerašnju Violetu, bilo i previše nota

Dobih savete i molbe da ne budem surova. Nisam, nikada. A kako ko doživljava moje impresije, to je nešto drugo.  Uvek podržavam  “sve što vole mladi“, u prevodu, sve što je kvalitet, bez obzira na godine. Znam i da su mnogi željni da stanu  na te čuvene daske, ali,.... nisu ni te daske za svakoga, a nisu ni  bez roka trajanja. Drvo je to. Osetljivo na mnoge stvari. Naročito na crvotočinu.  Menja se. Uzdiže, tone, puca....  A i mene, kao publiku, baš nešto ne ispunjava da, „sve što otvori usta“, moram da aminujem i hvalim. Mladi, stari, dobri, loši.... ja sam publika koja  isto tako „puca“ na  veštačko uzdizanje... Bude mi loše, pa pucam direktno. Uvek.
Tako da..... mogu iz mog predthodnog bloga o Travijati sa Evgenijom Jeremić, sasvim slobodno i nepromenjeno da napravim modernu varijantu COPY-PASTE.... ali to nije  moj stil. Pisaću o večerašnjoj doživljenoj predstavi.
Violeta Valeri.... Evgenija Jeremić. Iako je samo jednom već pevala ovu ulogu, a sve manjkavosti koje su bile prošlog puta, pripisali smo polaganju ispita (kakav nonsens),   večeras je bilo.... lošije nego tada. Evgenija nije  savladala TEHNIČKE SMETNJE koje je Verdi ispisao u prvom činu, naročito od dela „Follie, follie“, pa na dalje. Ni sada, ni tada. Neotpevanih 70 % bravuroza.... OPREZ.  Jer su ista "mesta" u pitanju.  A dva puta ista priča koja nije dobra.... znak za uzbunu. Evgenija ima  prijatan glas, možda bi i mogla nešto da uradi, ali..... Uzletela je prerano i  previsoko, guraju je, hvale, nude, uzdižu.  A realnost je drugačija. Ja joj želim da se vrati na tehničke probleme i da ih rešava, ne na kratkom štapu i na brzinu, već da ode negde, negde, negde,...  kod nekog  pravog vokalnog pedagoga, koji  će joj ukazati na propuste i naučiti je kako da oblikuje svoj glas i da počne stvarno da peva. I da nauči da glumi. To je druga (od nekoliko) najvažnija stvar u operi. Večeras je gluma bila nula, ali nije samo krivica na jednoj strani, već je mnogo i do režije... O tome... mislim o režiji...  sve najgore i najgrđe. Pitajte druge.... Samo što oni ćute.... A ja Evgeniji iz sveg  srca  želim odlazak, ili beg odavde, jer ima materijala, ali ova sredina, BRAVO uzvici od vršnjaka i rodbine, kao  i vrlih profesora,  uništitiće je. Evgenija, IDI!  I Bez ljutnje, molim.
Dejan Maksimović je bio „upevan“ i „raspevan“... ali.... nisam bila spokojna.
Dragutin Matić...  („Ja i dalje držim čas“.... streljajte me).... plovio je na sceni i u publici.... glasom, glumom, doživljajem. Ogromna razlika u odnosu na druge. Otac, očajnik, ljut, pomirljiv, skrhan... sve.... Harizma. 
Koliko želim da Evgenija ode da se školuje, toliko želim da  i Dragutin ode  i da tamo negde  peva i daje publici ono što publika želi, očekuje i razume. Idi, Dragutine. Ja cu dolaziti da te slušam i uživam u tvom pevanju, tamo negde.... 
Orkestar.... večeras  čudna priča... Đorđe Pavlović, sem što je bio izuzetno elegantan, svaka čast, izvukao je iz orkestra zvuke koje nismo baš tako često navikli da čujemo..... jedan veoma pun i kultivisan (većim delom predstave) zvuk, sa prilično mnogo nijansi, a propale violine su konačno zvučale kako treba..... Jedino je Đorđe povremeno dobijao napade usporavanja, ili ubrzavanja gde nema logike.... pa su se pevači baš mučili... ali.... ako ovako nastavi..., sa malim korekcijama u mozgu i tempu, možda budemo te sreće da nam orkestar i „prozvuči“ kako tako,... a može.... Bravo za Đorđa.
Jednom hvalim, sledeći put kudim..... nemam šablon i miljenike, ili omražene.... neki su stabilni kao dobri, neki kao loši, neki su promenljivi.... ja ih čujem tako, pa i pišem tako.... Ko se ljuti.... neka.... ko se čudi.... neka.... Moj blog.... moje viđenje, moje misli.... Moji miljenici, najbolji (kod nas), omraženi (ispod svakog nivoa slušnosti zbog užasnog  pevanja... ko se tu nađe.... to je... jednom jedni, drugi put drugi, neko stalno, neki nikada .... Dobar , loš, zao...)
Dakle.... Travijata samo sa drugim i trećim činom. Prvi je bio za bacanje.....
Aida je sledeća.... Tu se unapred zna ko  će da briljira,... bez sumnje....





Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.