28. 02. 2019.

Đuzepe Verdi, Beogradska oprera, Narodno pozorište Beograd, Trubadur, Afag Abbasova, sopran, Janko Sinadinović, Dragutin Matić, Nataša Jović Trivić, mezzosopran, Nenad Jakovljević, Marija Jelić, sopran, Ayyub Guliyev, dirigent, Jasmina Trumbetaš Petrović, Direktor opere. 27. 02. 2019.
















27.02.2019.


Dobro veče, draga publiko.......
 dođe glas sa prljavih zvučnika...
I tako dva puta....
????
ili dva puta za zaludne i gluve,
 u operi, naravno,
ali za mene.... koja greška po redu.... i dokle???
Dakle, vežite se, slećemo !

Ko je gde sleteo..... nije bitno, važno je da Uprava ukapira gde su „sletači“. Avaj, zalud meni ideja da će se išta promeniti.... da će nova Uprava nešto  da oplemeni.... hoće, ali samo da udomi svoje pleme.... Ko je pleme?
REBUS?
I da opišemo utiske sa večerašnjeg Tubadura.....
Bio i ostao sličan prethodnima.
Pevali i pevali slični.
Kvalitet, sličan.
Gluma, slična.
Hor, priličan.
Orkestar, Priličan.
A zahvaljujući????? Saviću???? Ahahahahhah, ma NE!!!!!! Nikako!!!!!!
Ayyub Guliyev....... DIRIGENT!!!!!
Konačno sam čula (ovde, da se razumemo), kakav treba da se izgradi odnos  pevača i orkestra.... kome je kada važna uloga, tema, dinamika..... Bravo za dirigenta!!!!!  Pokojnik je sedeo neko vreme u loži i posmatrao.... čemu posmatranje, kada ne zna to i da primeni...... gospođa Direktor, u tačkama, (opis ostavljam za bliske prijatelje) ode, sa Iznogudom, posle prve pauze,... imaju ljudi važna posla.....
Sav normalan poslovan svet, mislim na operske kuće, SVE završe PRE PREDSTAVE.... i  na istoj sede u odgovarajućoj garderobi, sa odgovarajućim zvanicama, i uživaju u delu rada svog. Elem, kod nas nema rada, a ni reda,  nema sistema, a tek nema SAZNANJA KO DOLAZI DA PEVA.... pa je histerija u Upravi umnožena......
Ko je doveo ovu lepu ženu da peva Leonoru? Savić? Trumbetaš? Jedno od dvoje.... KO ????? I za koje pare.... ili uslugu....  i zašto? Šta mi, kao publika, dobijamo?
Da nam AGAF zaurlava u sopstvenoj intonaciji, kako joj se ćefne..... veliki glas, ali ne kontroliše GAS..... nego urla kao pomahnitala..... u zanosu sopstvene lepote i glume..... Greota..... samo kada bi znala da peva..... A lepa je.... umreće svi.... ljubomorni na njenu lepotu.... I ja joj opraštam pevanje.... nije važno, lepa je.... Što da joj ne oprostim što peva kako hoće? Naši ne mogu da joj pri..... (stari izraz, preskočiću)..... Bar se trudila da glumi..... Ostatak naših PRVOPAĆENIKA je bio isti.... ali nisu bili tako lepi.... realno.
Neću se osvrtati na naše pevače, jer će sve biti isto. Janko.... folirant.... bla... bla... bla.. Dragutin... sjajan, najbolji,  bla... bla... bla... Nataša solidna.... bla... bla... bla....
ALI!!!!!!!
SRAM VAS BILO!!!!! A i znate zbog čega !!!!!
Imali smo zvezdu večeri, ili polusezone..... Neprikladnu i scenski neprijatne pojave Mariju Jelić. Upamtite to ime. To je nova zvezda u operskom životu sve dok Jasnima caruje.
SRAMOTA!!!!!
SRAMOTA!!!!!
A sledi njena Mikaela! U martu!!!! Zaboga..... dokle ide direktorska nebuloza? Dokle?????
Hajde da Uprava odeli privatno od nacionalnog!  Pa ko radi sa kim, mlati lovu, juri veze, politika, moj život.... ili ima trange-frange  mogućnost..... ma sve je ok....
Ali nemojte da mi uturate anonimus, bez glasa,  nedopustive pogrešne intonacije i sa užasnom pojavom uz crveni karmin???? (kostimograf, frizer, čistač, obućar, pekar, stilista), KO JE ZADUŽEN DA PUSTI TO NA SCENU???? 
I da nam ta  mučenica svakog meseca kukumavči na sceni? Zbog? Politike? Stranaka? Love? Veze?
Zabole me...... ja sam slušalac.... kao i većina.....
A čujemo svi dobro.... I koliko smo samo MI (pisci ovih, za vas neprijatnih, blogova)  upoznali veoma kvalitetne  ljude koji nas prepoznaju kao pisce blogova i koji se Apsolutno slažu sa našim imrpesijama..... a i te kako su veliki  poznavaoci operskih dela, pevača i prilika u Evropi i Svetu.... a vi mislite da vas slušaju samo domaci kučići....
Vidite, o nemoćnici.... to su samo naše impresije. Vi nam plasirate, mi stičemo utisak. Platimo ulaznice, imamo pravo na mišljenje. I na Bravo i na UA..... za isti novac. Gde je problem?
A vi, Upravo..... dočekujte publiku na drugoj galeriji kao kažnjenike koji ne žele  da siđu na prvu galeriju, ili u parter.... Pa nas tako, na drugoj galeriji,  dočeka prvo MRAK u tunelu do loža... mora da se uključi svetlo na mobilnom da bi se video broj lože, iako je sve to na petnaest minuta pre predstave..... a potom, kada se i dokobeljate mesta, sačeka vas ISCEPAN PLIŠ, i pogled na zvučnike sa kojih PRAŠINA NIJE OBRISANA BAR DESET GODINA.....
E...... Uprava to ne vidi..... oni gledaju samo dole, ka sceni i orkestru.... publiku ko j..... jedni u haljinama i odelima, drugi u patikama i jaknama....
Kada će TO (dress code) doći na red, kao jako važna stavka u Operi.... verovatno kada neko drugi bude Direktor.... jer dok nam ova Direktorka  dolazi kao puma, dotle će i publika da bude..... ćutim.
I tako....  Jedna odlična predstava u globalu, sa mnogo energije, sa pravim tempima, sa maximumom datim od svakog izvođača..... a ....ništa.
Boli me grlo od naprezanja zbog Jankovog diletatizma.
Kraj.
Puma se, veceras,  nije održala, Bogu hvala.


O istoj temi, ali iz drugog ugla:












10. 02. 2019.

Đuzepe Verdi, Nabuko, Nabucco, Narodno pozorište, Opera Beograd, Krum Galabov, Boris Lukov, Dimitrinka Rajčeva, Borislav Ivanov, Nenad Jakovljević, Željka Zdjelar,.... Laura i mizika. Napisala Laura Miletić.










09.02.2019.



Oh miline, oh divote, oh lepote, oh…
 Šalim se…..
Oh strahote, oh sramote, oh golgote, oh !!!

Nabuko  je PUK’O
Ismail ... i on,
Opaska u detalju….
Krče za medalju,
Možda im je  pokloni,
(NE)svrgnuti  ČEONI
A u  igri toj, Jasmina bije boj
Njih se sada setila, kad ih je posetiila…
U boj, U boj….
Ma niste za boj, nemate taj naboj….

Večeras senzacija. Vanzemaljci  u našem gradu. U Operi.
Došli, zaposeli scenu, navalentni, beskrupulozni u nastupu….. Plašiili nas. Krče, kriče, šušte, urlaju…. Horor.
Dođoše tri TANTUZA, iz Varne….. tako kažu.
Četvrti nešto i zna…. Dirigent Borislav Ivanov…
Varna… divno mesto na Crnom moru. Sjajni hoteli, klopa fenomenalna, predustretljivi kao domaćini, zabave na svim nivoima,…. ali i ozbiljno muziciranje….. Međunarodni Muzički Festival “Varna Summer”…. da ne tupim…. Ovi, a ni mnogi koji “ne čitaju blog”… to nikako nisu zasluzili……
Mene samo zanima dokle će Jasmina da se ponaša kao punjena ptica, koja ne okreće glavu ni levo, ni desno, koja nema POJMA šta se, zapravo dešava u gledalištu, sem kada joj dojave da su “ovi i oni, tamo i onamo” ali to su njeni sapatnici…. A ne vidi da joj publika  na svakoj pauzi odlazi….. ODLAZI!!!! Nezadovoljni, smoreni, razočarani, prevareni…… O tim postupcima  mora Jasmina da vodi računa…, a ne da samo  gleda  orkestar i  scenu. Pa da zna nešto, već bi reagovala…. Napisala bi pismo i  orkestru… obavestila ih šta MORAJU… Ipak ništa od toga…….  A u pauzi  ode u svoje “zaključane odaje“…. I tamo …. REBUS!!!! Pa tamo neće videti ništa, niti ikada išta. To je gluvonemi salon, sa ogledalima iluzionista. A kada se vrati u salu.... aplaudira. Mora, kao direktor??? …  Ne mora…. Ali…. što si ih dovela, Jasmina….?????? Ili je to ostatak od Savića… ili je dodatak ????
Publika je ta koja održava u životu  scenu u  Operi, Baletu, Drami, potom Upravnike, Direktore, a najpre… UMETNOST!
Ja sam imala dovoljno kućnog vaspitanja da NE aplaudiram večeras, ali i da ne zviždim gostima. A bilo je razloga za masakr. Ja sam samo još kod nas čula pevače na ovom nivou….  ispod nivoa.
Ali…. Kad bolje razmislim, sve je jasno. Oni nama šljam, mi njima šljam. Ili obrnuto, nije važno ko je počeo. Važno je da su svi zadovoljni.  Putuju, spavaju, jedu, šetaju, druže se,  dobiju lovu. Mini travel. Sve ok.
A, vas…. Ma…. Publiko, ko vas j….. Nama (upravi) je dobro.
A što smo imali  na sceni kurzchluss…. pa šta?
I… evo ovako je to bilo….
Nabuko, Krum Galabov…. I na prošloj predstavi (Toska, 23. januara) on je krčao,…. ali sada… jasno da tako peva…. Pobrkani megaherzi, loše namotana stanica, glas krči…. koji vam je da slušamo to?  Nije mu dobro…. Nije ni meni dobro…. Od toga….  
I?????
I???????
I?????????
Ismail, Boris Lukov, BLED…. Iako u svojoj “bledosti” osta postojan, t.j., nečujan. Bled u svemu…. Tanak, fizički, glasovno, umetnički, pojavno…. Zapravo…. Ništa. Ali,….. bolji od naših VELIKANA!!!!!!!!!!
Zaharia, Nenad Jakovljević….. Večeras… Krumov brat.  Krčali su zajedno kao na pulmologiji na kojoj rade spirometriju…. Ali ja nisam u bolnici, već u Operi. Gospode…. Bilo je nepodnošljivo.
Pitanje, bilo koje…. iluzorno…
Abigaila, Dimitrinka Raicheva…. Bila već ovde, bila očajna…. večeras sam se pitala da li je pevački hermafrodit?  Malo duboki mezzo, malo visoki sopran? Multi ? Bi? Fi? Ci ? Keto? Ko? Kako ? Zašto ovde? A glas ogroman, Od Boga dat,.... ali nenaučena, skaradna, užasna.... KRIVAC??????.... Ma dajte….. osvešćujem se...  jedan diletant prve vrste. Sramota…. pevačka, glumačka, a najpre umetnička.
Ko je doveo…. Sram ga bilo! SRAM!!!!!! Pa čak i mi imamo za nijansu bolje. 
Fenena, Željka Zdjelar…. Željna pevanja, nismo je imali godinama…. Može…. Umetnički jedva podnošljivo…. Ali mora da se potrudi da uspostavi harmoniju sa samom sobom i ulogom, da odstrani tremu, da UDAHNE kako treba, a ne da diše kao da je sa kolegama, gore pomenutim…. Ipak…. Na granici  solidnog, i u perspektivi, ako nastavi da radi na svom tehničko-umetničko-scenskom nastupu…. Bilo bi ok….. Meni lično, glas  i pojava sasvim ok… I mislim da je trema večeras učinila svoje,… a nema razloga…. Dakle…. Željka, samo napred… uz rad… i samo pod tim uslovima…. sigurna sam da će, za ovakve uloge, sve  biti sasvim ok….
Orkestar... živnuo, dao celinu, energiju i kompaktnost.... Ivanov je dobar, večeras da, ali ume da ga omete mnogo stvari,... elem,.... dobar, ali nije stigao, ili nije mogao da uradi detalje.... i bili su preglasni,... ali,... možda neki drugi put, ako bude prilike.... 
I za ovo, hvala .... 
E sad... da pojasnim, po ko zna koji put….
Sve je to je samo moja impresija….. da se razumemo…. Da mi ne pretite, kao prethodnici, da mi ne šaljete loše vibracije (uzalud),  da me ne gledate ispod oka… Da ne ucenjujete druge, vama dragocene i kvalitetne, dugogodišnje saradnike, samo  zato što dele moje mišljenje…. Da….. da…. Demokratija? Ah, da…. ali ne “u mojoj kući”…. Jadno, primitivno….
Sve se čuje, sazna i obelodani u roku od najviše deset minuta….. ahahahahhaha….
Dakle….. neke ćemo slušati često, neke retko, neke po nekada, neke stalno…. Od koga zavisi…. Od pulena koji su lojalni operskim “moćnicima”…. A oni su “moćni u svojoj nemoći”…. Ali sveća..... sveća je moćna... moćnija od svega.... 
Beše večeras neka opera…. mislim Otelo, ili nešto slično…. Užasno….
Pa čak su i “tapšači iz partera levo pozadi” a znamo ko su, pobegli posle druge pauze…. Da se ispričaju sa dovlakačima ovih mučenika, da kuju nove  planove…. Da jedni drugima…. BLJUC….. BLJUC….. BLJUC…..
Razočarana što neke samo površno poznajem…. Ali…. Sve je to život….
Svakako, ne samo u Operi, ne u ovoj, ovakvoj….
Ima mnogih stvari koje  više oplemenjuju život ljudi koji vole umetnost…. Ali…. svako neka ostvari ono što zamišlja, ili želi… Ja želim, što se tiče Opere…. Da nam NIKADA VIŠE ne dovedu ovakve i slične kreature. Dovoljno ih je bilo…. ne treba nam još takvih… iako sam, šokirana pojavom,  večeras videla neke “moguće “ koji su se šunjali po parteru, a koje smo već slušali kao najveće gubitnike…. Ahahhahahaha….. dakle….
Ja sam otpimista !  

I od loših ima  gorih…..

O istoj temi, ali iz drugog ugla;




07. 02. 2019.

Đuzepe Verdi, Rigoleto, Narodno pozorište, Beogradska Opera, Dragutin Matić, bariton, Dejan Maksimović, tenor, Snežana Savičić Sekulić, sopran, Aleksandar Stamatović, Filip Vučić, Marija Jelić, sopran, Pavle Žarkov, Siniša Radin, Mihailo Šljivić, Željka Zdjelar, mezzosopran, Mina Gligorić, sopran, Katarina Čolaković, Filip Vučić, Ana Zorana Brajović, dirigent, Jasmina Trumbetaš Petrović, Direktor Opere. 06. 02. 2019.
















06.02.2109.


Nije nežno, ali je od mene neizbežno

Rigoletto
Dragutin Matić
Rigoletto
Dragutin Matić


Znate, to je onaj fenomenalni bariton koji u nasoj operi drži prvi operski baritnoski fah i sve  vodeće predstave, ali nije zaposlen.
Nije zaposlen !!!!!!
Nacionalna sramota. Skandal.

Zakon... i upravnici.... dvojac  za odstrel...

Rigoletto, Dragutin Matić. Sve.
Jedna umetničko-pevačko-glumačko-scenska gromada.
Neko ko na evropskim scenama dobija ovacije, neko ko ima takav  glas i sve uz glas, neko ko  mnogima izmami suze.... meni i gospođi Branki Radović, uglednom i uvaženom muzičkom kritičaru, uvek.
Još? Da! Najbolji, najveći, skromno i nezahvalno ću reći da je na domak da nadmaši neke najbolje baritone za kojima čeznemo, koji su „harali“ našom, i operama Evrope, nekih davnih i ne tako davnih godina, i kada nam se učinilo da se neće skoro pojaviti takvi glasovi  i sve uz te glasove,  pojavio se Dragutin. Na svakoj predstavi dobija  duge i frenetične aplauze, iako ja tu istu publiku režem u svemu i svačemu, ali kod ovakvih rola koje su pevački i glumački donete na izuzetno visokom nivou,   ta ista  publika i te kako ume da reaguje, ume da prepozna.  Dakle.... Hvala Dragutinu na večerašnjem Rigolettu. I na Renatu, i na Jagu, i na Figaru, i na ...... na svim ulogama koje nam nesebično do izgaranja daje.
Nezaposlen.
Zato neke druge treba protnuti uz slogan, „moramo mladima da damo šansu“. Da, ali kome i u kojim rolama?
Teška tema, ali  je zgodno da baš večeras to nekako nabacim i komentarišem, kroz uloge.
Pričali su neki veoma ugledni ljudi, a umetnici, a i  priznati i pravi poznavaoci opere i kulture uopšte kod nas, samnom. Da, i to se desilo, da pričaju samnom. Ponavljam zbog zluradih. Da ukopčaju dugme u rupu i da shvate da nisu toliko moćni koliko misle. Tek da se zna, jer mi je muka od svih tih istih.
Čudno, gorepomenuti, složiše se samnom,  sto posto (100%).
I čude se šta se dešava.... pitaju mene.... a ja nemam odgovor, jer ne znam. Ja samo pišem o svojim impresijama i svom viđenju svega što je vezano za operu, vezano lancima koji su već izlizani od dugogodišnjeg rabljenja. Ali, još se nisu dovoljno istanjili da PUKNU. E ja radim na tome.... da, na pucanju od rabljenja.
Nemam želju da se vratim na predstavu.
Meni je bio dovoljan Rigoletto.
Ostali su bili...
Indisponirani, novi, stari a novi, stereotipni, navalentni, neki  dobri.... neki očajni,... neki slučajni
Ipak, nije fer da, zbog onih manje dobrih, preskočim neke koji su bili pristojni, a znače im reči pohvale, jer ih niko drugi, sem nas, ne spominje.
Red hvale, red kuđenja.
Dejan Maksimović, Vojvoda od Mantove, večeras izuzetno poletnog glasa, ali ne  tokom cele predstave, što je bilo za žaljenje. Rasoložen, svež i inspirisan (moj utisak), većim delom je bio jako solidan, ali se u nekim momentima glasovno gubio i „ljuljao“.... Zašto? Odgovor potražite kod njega. U svakom slučaju, bio je bolji nego do sada u ovoj ulozi.
Đildu nismo imali, (S.S.S.) bila je indisponirana, tako su najavili, a ja poštujem najavu, iako nisam videla veliku razliku u pevanju večeras i kada nije ovo stanje... Visine imamo, sredinu nemamo.... uvek, pa i sada,... ali.... poštujem....
Aleksandar Stamatović, Grof Monterone, bio je i  pevački i naslovni višak, daleko od svega,  prenapadnog, ali neukog glasa. U tu grupu neukih, bez obzira na godine,  spada  i Marija Jelić, kao gorfica Čeprano,  ali u suprotnom utisku, ovakvu groficu nismo  ni primetili, a ni čuli. Imamo novu  NEČUJNU? Pa imamo ih već, šta će nam još? Ove „naše“ su bar scenski uigrane, ova ni to. A neće ni biti, jer joj ovo nije prva uloga. Dakle, NE. Sledi  grof Čeprano.... po libretu groficin   muž, pevački,.... groficin sapatnik, loš kao i ona.... dvojac (još jedan) nečujnih. Pa dokle????? Ili se sprema novina u Operi.... opera za gluvoneme...? Katarina Čolaković, kao paž, ili puž.... nije joj ovo prva uloga, bila je OČAJNA. Izgubila se, nije znala gde je, nije ništa otpevala, surovo, ali je bila smešna i očajna. Sram vas bilo da joj dajete uloge u ovako zahtevnoj operi, ona je, mučena, za „tacne i poslužavnike“ bez pevanja. Čak ni to. Ovoj plejadi neuspešnih dodajem i dobro nam znanog Mihajla Šljivića.... nema ritam, večito kasni, nema sluh.... peva falsh, nema školovan glas. Ima samo glas, od boga dat. I? Nije na planini. I niko ne može da me demantuje da nisam u pravu. Dajte suprotne dokaze... ja ću  se povući. Ali....
Ah, da.  Sem Šljivića, svi  su mladi pevači iz operskog studija. Mislim skoro svi loši. Imamo dve solucije.... Ili ne znaju da pevaju, a  tu su  zalutali preko veze, ili nemaju dobrog pedagoga u studiju, ili ih sve boli ona stvar, nego se ređaju kao na internom času, pod sloganom, rekoh već, MLADIMA se daje šansa.... Ja pitam KOME? Jer ima tu  mnogo boljih, kvalitetnijih i predanijih.... E sad, kako se ko bira, pitajte Operski Studio.....
Jedni od tih mladih, a veoma vrednih pažnje su Siniša Radin, kao Borsa,  jedan divan tenor, glas koji pleni svojom bojom i  lepotom tenora i Mina Gligorić kao Đovana.... iako mala, ova uloga joj sasvim pristaje, a i nama je zadovoljstvo da čujemo neke lepe i sveže glasove....
Naravno, Pavle Žarkov, kao Marulo, ili kao bilo koja druga uloga koju peva.... uživanje za slušanje. Divan glas, topao, uvek dobar, što je retkost.
Željka Zdjelar kao Madalena...  KONAČNO da čujemo šta nam peva Madalena. Naročito sam srećna, jer sam „kvartet“ prvi put, posle jako dugo vremena, čula kako stvarno treba da zvuči. I tercet. I ona sama. I gluma. Preporod u odnosu na prethodnice koje ne želimo više ikada da slušamo.
I tako.....
Orkestar živ, ali preglasan, Ana nije baš načisto  šta treba da radi u „Cortigiani“ sa orkestrom, ali, šta je, tu je.... A ni u „Si, Vendetta“..... tu je stretta samo na kraju, nema acceleranda tokom arije, tj, dueta, .... ali, što ja da je učim... ionako sam na listi za mogući odstrel kod nje... što nema nikakvog opipljivog i dokazanog rezona, sem ljutnje što ukazujem  na njeno neznanje.... Ukazuju i drugi,.... dakle,... isto za sve,... kako da ne, ahahahhaha....
Ali ja nemam ništa sa svim tim „demonima“ koji opsedaju  ove pomenute....
I...  veoma interesantna pojava..... deo publike večeras.... Podrška kolega.... za mlade... Podrška civilizovana i krajnje kulturna..... Bravo... a to su sve mladi ljudi iz Opreskog studija ili sa redovnih studija,... još jednom  bravo,... ali.... tu nije kraj.... Neke druge kolege, iz istih muzičkih studija, istih  kretanja, druženja, ili scene, večeras nisu bili. Sreća. Nisu VIKALI i bili deca koja navijaju.... Ima razlike. U svemu. U jednima iz operskog studija, i nekim drugim.... iz istog studija. Nisu ovi bili gori od onih. Ali nisu imali onu neumesnu i gadljivu podršku, počevši od kolega, pa sve do pedagoga. Bravo za VEČERAS.
Bravo za predstavu. Bravo i za ložu „ustoličenih upravnika“ koja je bila šarena... sad me vidiš, sad me ne vidiš.....   gosti su tu.... predstava ide, nema veze.... Posle se pitamo zašto Dragutin nije zaposlen? Ko da ga čuje.... Delimicno, nekada, ikada, KADA? Pitamo sada direktno.... ZAŠTO?  Ostajemo na milosti, a naročito nemilosti, uprave, i molimo Gospoda da nekako reši ovo stanje neizvesnosti..... kako bismo slušali Dragutina. Sve dok se nešto ne promeni.
A objašnjenje o zakonima i  nezapošljavanju..... BLA, BLA, BLA.... Prošle godine je bilo toga, ali ne i za Dragutina. Nego za lovu, slavu i za pokojnika.
Sigurna sam.... dolazi novi talas kvaliteta..... Odakle i kako znam.... čuće se. Ozna sve dozna.

A vi me i dalje mrzite. To je jedna jako loša osobina. Žalim vas takve. NEUMETNIKE.


O istoj temi, ali iz drugog ugla:


https://umetnickihel.blogspot.com/2019/02/uzepe-verdi-rigoleto-narodno-pozoriste.html